STRUKE:

kadulja

ilustracija
KADULJA, ljekovita, Salvia officinalis

kadulja (kuš, žalfija; Salvia), biljni rod s više od 500 vrsta jednogodišnjih i trajnih zeleni, polugrmova i grmova iz por. usnača (Lamiaceae). Cvijet ima dvousnati sulatični vjenčić i dva prašnika koji na prašničkim nitima imaju po jedan privjesak u obliku poluge, a njihove prašnice (antere) imaju samo jednu polutku. Plodnica je nadrasla, a plod kalavac u zrelom stanju raspada se na četiri plodića. Vrste toga roda raširene su pretežito u tropskim i suptrop. područjima obiju polutki. U Hrvatskoj raste oko 15 vrsta. U kopnenom je području na suhim travnjacima najčešća livadna kadulja (Salvia pratensis). U primorju je najznačajnija ljekovita kadulja (S. officinalis). Svojim korijenjem razara kamenitu podlogu i znatno pridonosi nastajanju sitnoga tla pogodna za naseljavanje drugih biljaka i obrastanje ogoljelih krških površina. Dobra je paša za pčele. Već u starom vijeku bila je poznata kao ljekovita biljka. Listovi (Folia Salviae) sadržavaju eterično ulje, treslovine, smole, gorke tvari, fosfornu kiselinu, kalijeve i kalcijeve soli (kalcijev oksalat) i dr. Kaduljin čaj primjenjuje se za reguliranje znojenja, za pospješivanje izlučivanja sluzi iz dišnih organa, za liječenje upale grla i ždrijela, upale crijeva i želuca, kod proljeva, za ispiranje usta i za obloge izvana. Rabi se i kao začin za mesne konzerve. Iz lišća i vršaka, ili od čitavih stabljika, destilacijom se dobiva eterično kaduljino (žalfijino) ulje (Oleum Salviae). Ljekovita kadulja uzgaja se u mnogim područjima izvan njezina prirodnog areala, a kao ukrasne vrtne ili parkovne gaje se i druge vrste, npr. Salvia splendens iz Brazila, Salvia microphylla (Salvia grahamii) iz Meksika, Salvia sclarea i Salvia viridis (Salvia horminum) iz Sredozemlja, Salvia nemorosa iz istočne Europe, i dr.

kadulja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29758>.