Antico da Montona, Andrea

Antico da Montona [anti:'ko ~ monto:'na], Andrea (Andrija Motovunjanin, Anticho, Antigo, Antiquo, Antiquus), glazbeni nakladnik, tiskar, sastavljač antologija, intabulator i skladatelj (Motovun, oko 1480?, nakon 1539). U privilegijama pape Lava X. (1513., 1516., 1517) potpisan je i kao »chierico da Parenzo«, premda nije sigurno je li bio svećenikom, niti je li pripadao kakvu redu. Djelovao u Rimu (1510–18) i Veneciji (1520–21., 1533–39). Surađivao s različitim tiskarima, bilo kao sunakladnik ili rezač drvenih blokova, među kojima su najznačajniji O. Scotto, L. A. i J. Giunta. Osobito je zanimljiva njegova suradnja na izdavanju po dviju knjiga moteta i misa s A. Torresanijem 1521., tiskarom koji je objavio neke od najstarijih tiskanih hrvatskoglagoljskih knjiga. Sam ili u sunakladništvu i suradnji tiskao je i sudjelovao u tiskanju oko 30 glazbenih knjiga. Uveo nekoliko inovacija u glazbeno tiskarstvo. U drvenim blokovima, koje je najčešće sam urezivao, tiskao je čitavu stranicu nota i pripadajućega teksta zajedno. Inaugurirao je praksu tiskanja muzikalija u manjim profitabilnijim kvarto formatima. S druge strane, njegova antologija Knjiga petnaest misa (Liber quindecim missarum, 1516), koja sadrži skladbe Josquina des Présa, Antoinea de Févina, J. Moutona i dr., prva je muzikalija uopće tiskana u velikom folio formatu. Istaknuo se kao promotor francuskih majstora: Kruna i cvijet troglasnih šansona (La couronne et fleur des chansons a troys, 1539). Zbirka Frottole intabulirane za sviranje na orguljama, knjiga I (Frottole intabulate da sonar organi, libro primo, 1517) prva je tiskana zbirka intabuliranih (prerađenih za orgulje) vokalnih frottola. U zbirci Frottole g. B. Trombocina i g. M. Carre (Frottole de misser Bartolomio Trombocino & de misser Marcheto Carra, 1520) Antico se očituje i kao intabulator za lutnju. Sigurno je skladatelj dviju frottola, što ih je uvrstio u svoju antologijsku zbirku Kancone, strambote i frottole, knjiga III (Canzoni, strambotti, et frottole, libro tertio, 1513), dok za drugih 15 frottola, što ih je potpisao »A. de Antiquis (Venetus)« u Petruccijevim izdanjima, nije sigurno da ih valja atribuirati Anticu. Uživao je ugled među suvremenicima, jer je kao iskusan glazbenik, a ne samo kao tiskar, znao u svoje tiskovine ugrađivati atraktivan glazbeni repertoar. Neka su djela poznatih europskih skladatelja sačuvana samo u njegovim izdanjima.

Antico da Montona, Andrea. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2982>.