STRUKE:

kalibar

kalibar (njem. Kaliber < franc. calibre < arap. qālib: kalup < grč. ϰαλοπόδıον: drvena nožica).

1. U vojništvu, unutarnji promjer cijevi vatrenog oružja; također, promjer metka koji se kroz nju ispaljuje. Mjeri se u milimetrima ili centimetrima na ustima cijevi i osnova je za klasifikaciju oružja. Nekoć se kalibar topničkog oružja određivao masom zrna, npr. top od 24 funte ili haubica od 15 funti, dok se kalibar ručnog oružja određivao brojem olovnih ili željeznih kuglica u jednoj funti. Današnji način određivanja kalibra počeo se primjenjivati nakon prelaska sa sfernoga na duguljasto zrno, kod pješačkog oružja u prvoj polovici XIX. st., a kod topništva početkom druge polovice XIX. st.

2. U metalurgiji, oblik i veličina otvora između dvaju profiliranih valjaka, prolaskom kroz koji se tijekom valjanja oblikuju metalni profili, tračnice, nosači i sl.

3. U strojarstvu, mjerni instrument kojim se provjeravaju unutarnji ili vanjski promjeri provrta, osovina, konusa i navoja; za ispitivanje složenih oblika izrađuje se u obliku šablone. Kalibriranjem se općenito naziva postupak ugađanja, umjeravanja (baždarenja) ili provjere točnosti mjernih instrumenata.

4. U prenesenom značenju: veličina, vrijednost, sposobnost; vrsta, soj, kov; osobina; čovjek izvanrednih sposobnosti.

kalibar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 25.5.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29908>.