Kandijski rat, rat koji je 1645–69. Osmansko Carstvo vodilo protiv Mletačke Republike kako bi joj preotelo Kretu (Kandiju). Azil koji su Mlečani pružili malteškim brodovima poslužio je Osmanlijama kao povod za rat. Oko polovice 1645. admiral osmanske flote Jusuf-paša Mašković iskrcao je na Kretu velike snage. Osmanlije su nakon duge opsade zauzeli grad Haniju, a opsjeli su Kandiju (današnji Iraklion). Dok se na Kreti ratovanje produžilo, vodile su se povremeno borbe na Sredozemlju između osmanske i mletačke flote. Istodobno su osmanske snage iz Bosne počele napadati mletačke posjede u Dalmaciji. Njihove akcije 1645–46. nisu donijele znatnijih rezultata, a 1647. doživjele su i dosta neuspjeha: Mlečani su zauzeli Zemunik, Novigrad, Obrovac, Karin, Nadin, Ostrovicu, Solin i druga mjesta. Budući da se Mlečani nisu mogli brinuti za obranu svojih dalmatinskih posjeda, nastojali su tijekom rata na svoj teritorij privući što više prebjega iz susjednih osmanskih krajeva – iz Bosne, Hercegovine i Crne Gore – i organizirati ih kao krajišnike. Tako su se pojavili uskoci u Ravnim kotarima i hajduci u Makarskoj krajini i Boki kotorskoj. Godine 1648. pao je Klis u ruke Mlečana. U borbama protiv Osmanlija istaknuo se narodni junak Ilija Smiljanić (pobjedama kraj Korlata i Ostrovice, 1651–52). Istodobno se ratovalo i u Crnoj Gori (poraz skadarskoga sandžakbega na Morači 1645., borbe za Bar i Risan 1649., za Perast 1654. i Kotor 1657). Borbe u Dalmaciji nastavile su se i idućih godina bez većih uspjeha osmanske vojske, a od 1662. počele su pomalo jenjavati. Međutim, Osmanlije su tijekom rata osvojili gotovo cijelu Kretu. Zaključenjem mira (1669) Venecija je izgubila otok (zadržala je obližnje utvrđene otočiće Grambusu, Sudu i Spinalongu) i neke druge posjede na Sredozemlju, a svoje je posjede u Dalmaciji nešto proširila na račun Osmanskoga Carstva. Granična linija između osmanskih i mletačkih posjeda u Dalmaciji utvrđena je 1671 (linea Nani).
