STRUKE:

kapital

kapital (njem. Kapital < tal. capitale: bogatstvo, novčani posjed < lat. capitalis: glavni, od caput: glava), u ekonomskoj teoriji, akumulirano bogatstvo ili imovina koja se predujmljuje za proizvodnju budućih dobara, jedan od temeljnih čimbenika proizvodnje (uz rad i zemlju); u poslovnoj ekonomiji, veličina vlasničke glavnice izražene u novcu i opredmećene u realnoj imovini kao što su zgrade, strojevi, zalihe materijala. Kapital poduzeća novac je koji su dioničari uložili u poduzeće za kupnju realne imovine s kojom ono obavlja poslove (obično se iskazuje u neto vrijednosti, kada se odbiju dugovi kreditorima). Ako se ne radi o dioničkom društvu, onda je kapital poduzeća vlasnička glavnica pojedinačnoga vlasnika ili ortaka. Kapital poduzeća služi i kao jamstvo za sve obveze poduzeća. Izraz kapital može označavati i ukupnu vrijednost imovine poduzeća uključujući vlastite i tuđe izvore kapitala. Kapital privatne osobe ukupna je vrijednost imovine kojoj je ona vlasnik, uključujući zemlju, zgrade, strojeve, prijevozna sredstva, dionice i obveznice, novac i novčana potraživanja, namještaj, slike, dragocjenosti, prava na osnovi patenata, autorskih djela i sl. Nacionalni kapital ukupna je vrijednost svih kapitala u jednoj zemlji bez obzira na vlasništvo. U tom značenju on je sinonim za nacionalno privr. bogatstvo. Javni kapital vrijednost je svih trajnih dobara u vlasništvu države i javnih vlasti, umanjena za njihov udio u nac. dugu. Ljudski kapital stečena su znanja i vještine koje povećavaju proizvodnost rada kao proizvodnog čimbenika. Socijalni kapital vrijednost je kulture, društv. institucija i opće organiziranosti, običaja i radnih i potrošnih navika, koja pozitivno utječe na djelotvorno obavljanje poslova i rast proizvodnosti rada u ukupnome gospodarstvu neke zemlje.

Svi oblici kapitala čine osnovu gosp. moći, a preko svoje vlasničke strukture bitno određuju socijalnu strukturu i odnose vladavine i upravljanja u društvu, zbog čega se i društv. sustavi koji se temelje na kapitalu nazivaju kapitalističkima. Formiranje i akumulacija kapitalâ kojima se financiraju investicije određuju dinamiku gosp. rasta i razvoja društva, društv. proizvodnost i tehnol. napredak, a preko njih i blagostanje stanovništva. Efikasnost uporabe kapitala mjeri se omjerom veličine kapitala i društv. bruto proizvoda. Ako se podijeli ukupni angažirani kapital s veličinom društv. bruto proizvoda, dobije se kapitalni koeficijent, koji pokazuje koliko je jedinica kapitala angažirano da bi se u godišnjoj proizvodnji ostvarila jedna jedinica društv. bruto proizvoda. Recipročna vrijednost kapitalnoga koeficijenta proizvodni je koeficijent, koji pokazuje koliko svaka jedinica kapitala pridonosi veličini društv. bruto proizvoda. Što je veća ekon. efikasnost, to je kapitalni koeficijent niži, odn. proizvodni koeficijent viši. Ti su koeficijenti različiti i u različitim granama proizvodnje pa utječu i na formiranje gosp. strukture i na kriterije izbora razvojnih pravaca i tehnologije.

Kapital je najmobilniji čimbenik proizvodnje jer se može lako prebacivati iz jedne uporabe u drugu, iz jedne grane ili djelatnosti u drugu, iz regije u regiju, iz zemlje u zemlju. Tržište kapitala ujedno je i najhomogenije tržište, integrirano na nacionalnoj i međunar. razini. Mobilnost kapitala i razvijenost tržišta kapitala važan su čimbenik efikasnosti njegove uporabe i doprinosa gosp. rastu.

kapital. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.5.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30309>.