STRUKE:

Karlo VI.

Karlo VI., hrvatsko-ugarski kralj (Karlo III.) i rimsko-njemački car od 1711 (Beč, 1. X. 1685Beč, 20. X. 1740). Drugorođeni sin cara Leopolda I., koji ga je odredio za pretendenta na španjolsko prijestolje. Mirom u Utrechtu (1713), kojim je završio Rat za španjolsku baštinu, Karlo se odrekao španjolskog prijestolja, ali je mirom u Rastattu (1714) stekao španjolske posjede (Milano, Napulj, Siciliju, Sardiniju, španjolsku Nizozemsku). Nakon uspješno vođena rata sklopio je s Osmanskim Carstvom povoljan mir u Požarevcu 1718. Kako je bio posljednji muški potomak habsburške dinastije, nastojao je osigurati svojoj kćeri Mariji Tereziji nasljedstvo na prijestolju. To je uredio kućnim statutom Habsburgovaca od 1713 (Pragmatička sankcija), za koji su inicijativu dali hrvatski staleži svojim zakonskim člankom VII iz 1712. U borbi za priznanje Pragmatičke sankcije oslabjela je vojna snaga Carstva, pa je Karlo, nakon ponovnoga rata, morao prepustiti španjolskim Burboncima Siciliju i Napulj te sklopiti s Osmanskim Carstvom mir (Beograd 1739), koji ga je većim dijelom lišio stečevina Požarevačkoga mira.

Karlo VI.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30565>.