Antioh III. Veliki

ilustracija
ANTIOH III. VELIKI, Pariz, Louvre

Antioh III. Veliki (grčki Ἀντίοχος ὁ Μέγας, Antíokhos ho Mégas), sirijski kralj (?, oko 242. pr. Kr.kraj Suze, lipanj ili srpanj 187. pr. Kr.). Naslijedio (223. pr. Kr.) brata Seleuka III. Umirio buntovne satrape, vodio uspješne ratove s Pergamom, Egiptom, Medijom i drugim susjednim zemljama; ženidbama i udajama jačao veze sa susjednim vladarima. Neko je vrijeme bio gospodar cijele Sirije i znatnog dijela Male Azije, a prodro je i u Traciju, Tesaliju i središnju Grčku. U Efezu se sastao s prognanim Hanibalom, koji mu je savjetovao da stvori blok svih helenskih i helenističkih državica protiv Rima. Antioh ga nije poslušao. Kada se nakon pregovora ipak zaratio s Rimom, bio je potučen u Grčkoj, odakle se povukao (191. pr. Kr.) u Efez. Rimljani su ga gonili i u bitki kod Magnezije (190. ili 189. pr. Kr.) konačno porazili i nametnuli mu teške uvjete mira. Kada je pokušao prisvojiti blago koje se čuvalo u Belovu hramu u Elimaidi, ubili su ga tamošnji stanovnici.

Antioh III. Veliki. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 9.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3077>.