STRUKE:

Kašubi

Kašubi, zapadnoslavenska etnička skupina u sjeverozapadnoj Poljskoj, uz lijevu obalu Visle najdonjega toka te u primorju zapadno od Gdańska. Potomci su pribaltičkih Slavena, koji su od XII. do XVII. st. najvećim dijelom germanizirani.

Jezik. Kašupski jezik poseban je zapadnoslavenski jezik (s poljskim i polapskim tvori lehitsku skupinu) ili, prema drugome mišljenju, osebujno narječje poljskog jezika. Govori se u primorskom dijelu Poljske (niže od Gdańska, uz lijevu obalu Visle i zapadno od jezera Leba). Poput izumrloga »slovinskoga dijalekta«, kašupski se smatra ostatkom jezika kakvim su govorili Slaveni baltičkoga Pomorja, u golemoj većini germanizirani. Sjeverni kašupski govori očuvali su stari slavenski naglasak, dok se u južnima naglašuje prvi slog riječi. I druga arhaična slavenska obilježja: praslavenska skupina *tort ostaje u kašupskome tort (u drugim slavenskim jezicima došlo je do metateze, npr. poljski trot, bugarski trat, ili do polnoglasja, npr. ruski *torot). Kašupski jezik ima neutralni vokal (ə), pisan ë: dim: dim, genitiv jednine dëmu: dima. U deklinaciji i konjugaciji očuvao se dual. Za tvorbu (složenoga) perfekta upotrebljavaju se pomoćni glagoli sa značenjem »biti« i »imati« (kao u njemačkome). U rječniku se očuvao velik broj starih slavenskih elemenata. Mnogobrojne su posuđenice iz njemačkoga i iz poljskoga. U XVI. st. protestanti su pokušali utemeljiti književnost (1586. tiskana je prva kašupska knjiga – zbirka nabožnih pjesama). Oko 1850. došlo je do pokušaja književne obnove, ali je svaki pisac pisao na svojem govoru. God. 1957. osnovan je Savez pisaca kašupskoga jezika i pokrenut časopis na kašupskom jeziku.

Kašubi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 15.8.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30799>.