struka(e):

katakombe (kasnolat. catacumbae), ranokršćanske podzemne grobnice i obredna mjesta; nastale po uzoru na istočnjački i rimski hipogej, najprije nazivane cemetrijima i hipogejima; kasniji naziv katakombe potječe vjerojatno od toponima Ad catacumbas koji je obilježavao cemeterij uz crkvu sv. Sebastijana u Rimu. Katakombe su složeni sustav podzemnih hodnika koji se križaju pod pravim kutom, a šire se poput rešetke ili grane; katkad su hodnici postavljeni i u više razina međusobno povezanih stubama. Pokapalo se u proširenjima hodnika ili u nišama u zidu (loculi), koje se zatvaraju kamenim pločama s imenima pokojnika. Prve katakombe pojavile su se u Rimu potkraj I. st., a stoljeće poslije posvuda su po Rimskome Carstvu (Napulj, Sirakuza, Malta, Kirena, Kerč, Mala Azija). Najprije su bile privatno vlasništvo, najčešće neke obitelji ili pogrebne zajednice, a tijekom III. st. uglavnom su postale crkveno vlasništvo. Najveće i najbolje istražene katakombe u Rimu smještene su uz glavne ceste što su vodile u grad, a imena su dobivale prema vlasnicima zemljišta (Domiciline, Prisciline, Komodiline katakombe). Jedne su od najvećih Kalistove katakombe na Via Appia s 235 grobnih odaja u kojima je pokopano i nekoliko papa. Vrhunac razvoja katakomba ide od druge polovice III. do prve polovice IV. st.; tijekom V. st. taj je običaj prestao. Katakombe nisu služile samo za ukope nego i za obavljanje liturgije, osobito one vezane uz kult mučenika. Za najvećih progona, kršćani su se njima koristili kao skloništima. Zidovi i stropovi katakombi često su oslikani pa su one glavni izvor za poznavanje ranokršćanskoga slikarstva (III. i IV. st.); slikarstvo slijedi rimsku tradiciju dajući joj kršćanske sadržaje. Iznad katakomba često su podizane memorijalne crkve. Nakon VIII. st., kada se kosti mučenika prenose u različite crkve, katakombe padaju u zaborav; ponovno ih je otkrio potkraj XVI. st. Antonio Bosio (Podzemni RimRoma sotterranea, 1634). Sustavna istraživanja katakombi počela su u XIX. st. s G. B. de Rossijem. – Katakombe su se izgrađivale i u novije doba, osobito proširivanjem kripta ispod crkava (primjerice ispod crkve sv. Marije u Zagrebu) ili su upotrijebljeni postojeći rovovi napuštenih kamenoloma (Pariz) kao podzemna groblja (pariške katakombe). – Pojam katakombi veže se i uz kulturu katakombnih grobova s kraja eneolitika i početka ranoga brončanog doba u pontskim stepama. Obilježavaju je osebujni ukopi pokojnika u jamama koje imaju bočne niše i prilaz u obliku uskog hodnika, a sve zajedno zasuto je niskim humkom.

Citiranje:

katakombe. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/katakombe>.