struka(e):
Katić, Lovre
hrvatski povjesničar i arheolog
Rođen(a): Solin, 18. II. 1887.
Umr(la)o: Solin, 27. VIII. 1961.

Katić, Lovre, hrvatski povjesničar i arheolog (Solin, 18. II. 1887Solin, 27. VIII. 1961). Nakon studija teologije u Zadru (1911) djelovao kao župnik. Od 1919. do 1923. studirao hrvatski jezik s književnošću i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1933. i doktorirao tezom Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira (tiskano 1932. u Bogoslovskoj smotri). Predavao je potom u gimnazijama u Sinju, Kninu te u Splitu, gdje je ujedno bio ravnatelj Biskupske klasične gimnazije (1934–41). Nakon talijanske okupacije Dalmacije otišao u Zagreb (1941); bio ravnatelj II. realne gimnazije, a od 1942. profesor povijesti na Visokoj pedagoškoj školi. Od 1945. bio je voditelj Muzeja hrvatskih starina u Kninu, potom konzervator i znanstveni suradnik Arheološkoga muzeja u Splitu (1947–59). Proučavao crkvenu i kulturnu povijest Splita, Solina, Poljica i dalmatinskog zaleđa. Posebice se bavio pitanjima povijesne topografije Solinskoga polja. Surađivao je u časopisima: Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Starohrvatska prosvjeta, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji i dr. Glavni radovi: Stopama hrvatskih narodnih vladara (koautor F. Bulić, 1929), Povijest katoličke crkve (1933), Pregled povijesti Hrvata (1938), Solin od VII do XX stoljeća (1956). Manji su mu radovi prikupljeni u knjizi Rasprave i članci iz hrvatske povijesti (1993). Pisao je i romane (Kraljica Jelena, 1935), crtice i pripovijesti (Ubavo selo, 1944).

Citiranje:

Katić, Lovre. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/katic-lovre>.