Kauzlarić, Mladen, hrvatski arhitekt (Gospić, 10. I. 1896 – Zagreb, 6. IX. 1971). Završio je studij arhitekture na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1930 (D. Ibler). Od 1940. bio profesor na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu; od 1963. redoviti član JAZU (danas HAZU). Godine 1921–31. radio je u atelijeru H. Ehrlicha (Slavenska i Obrtna banka, dovršenje Burze); surađivao je s J. Denzlerom (palača Rockefellerove zaklade na Gupčevoj zvijezdi, 1927). Bio je od 1932. član umjetničke skupine Zemlja. U okviru estetike avangardnoga funkcionalizma, u zajednici sa S. Gombošem, podizao je građevine jasne koncepcije, odmjerenih proporcija i istančanih detalja ostvarujući najviše domete predratne zagrebačke arhitektonske škole. Izdvajaju se mnogobrojne stambene zgrade (Petrinjska ul. 11, 1933; Maksimirska ul. 4, 1933; Solovjeva ul. 12, 1934; Brešćenskoga ul. 8, 1938; sve u Zagrebu) i obiteljske kuće (Novakova ul. 15, 1932. i 24, 1936; Babonićeva ul. 25, 1935; Zamenhoffova ul. 9, 1936; Nazorova ul. 52, 1937; sve u Zagrebu), potom vile (na Korčuli, 1933., Hvaru, 1936. i Koločepu, 1938) i javne građevine (Gospodarska sloga, Zvonimirova ul. 17, 1938. u Zagrebu), kao i rekonstrukcije i adaptacije (Gradska kavana u Dubrovniku, 1932; kavana Corso u Zagrebu, 1933). Nakon 1945. projektirao je zajedno sa suradnicima tvornički sklop »Rade Končar«. Posljednje su njegove realizacije Arheološki muzej u Zadru (1963–73) i Muzej arheoloških spomenika u Splitu (1968–76), koje su dovršili S. Sekulić-Gvozdanović i Z. Vrkljan. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1965).
