struka(e):
Kavčič, Vladimir
slovenski prozaik
Rođen(a): Podgora u Poljanskoj dolini, 20. VII. 1932.
Umr(la)o: Ljubljana, 22. VII. 2014.

Kavčič, Vladimir, slovenski prozaik (Podgora u Poljanskoj dolini, 20. VII. 1932Ljubljana, 22. VII. 2014). Na početku je pisao u tradiciji socijalnog realizma, koju je obogatio novim tehničkim mogućnostima, a poslije je bio predstavnik egzistencijalne problematike i modernizma. Temeljni je izvor njegove proze II. svjetski rat, opisan u djelima Žrtve (I–III, 1968–70) i Kada nebo zasvijetli (Ko nebo zažari, 1984). Njegova sklonost brutalnim, psihopatskim i razornim stanjima među partizanima, u seoskoj se prozi preobrazila u kafkijanski pogled na svijet, osobito u trilogiji Onamo i natrag (Tja in nazaj, 1962), Od tu dalje (1964) i Onkraj i još dalje (Onkraj in še dlje, 1971). U romanu Zapisnik (1973) obradio je pitanje relativnosti istine u staljinističkim procesima. Promijenjen pogled na seoski život najizraženiji je u romanu Pustolina (Pustota, 1976). U opsežnom romanu Budućnost koje nije bilo (Prihodnost, ki je ni bilo, 2005) bavi se razdobljem nakon II. svjetskog rata.

Citiranje:

Kavčič, Vladimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kavcic-vladimir>.