Kaznačić, Antun

Kaznačić, Antun, hrvatski pjesnik (Dubrovnik, 28. IX. 1784Dubrovnik, 1. IV. 1874). Podrijetlom iz ugledne pomorske obitelji. Studirao pravo u Genovi, gdje je bio u službi konzularnoga pomoćnika. Nakon povratka u Dubrovnik radio je u državnoj službi, a potom, završivši studij 1812., do kraja života bavio se odvjetništvom. Kaznačić je prvi ilirac i hrvatski preporoditelj iz Dubrovnika. Pjesništvom se bavio amaterski pa je njegovo nadahnuće najviše potjecalo iz preporodnih, odnosno domoljubnih pobuda. Pisao je uglavnom komične pjesme, prigodnice, satire i maskerate, talijanske epigrame te jedan opsežniji prozni spis o suvremenome Dubrovniku. I generičkim sastavom svojega opusa i stilskim značajkama oslanjao se na stariju dubrovačku književnost, osobito na baroknu metaforiku I. Đurđevića. Bila mu je zapažena poslanica u ilirskome duhu Obljubljenoj našoj braći Hrvatima i Slovencima Dubrovčani (1848). Pjesme razlike (1879) uredio je nakon njegove smrti Rajmund Visić.

Kaznačić, Antun. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31042>.