Keršovani, Otokar, hrvatski novinar i publicist (Trst, 23. II. 1902 – Zagreb, 9. VII. 1941). Kao šesnaestogodišnjak emigrirao je iz Istre, maturirao na gimnaziji u Karlovcu 1921. i započeo studij na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Djelovao je u studentskim udrugama i listovima, a 1924. potpuno se posvetio novinarstvu. Pisao je za zagrebačke Novosti i Slobodnu tribunu te beogradske Novosti kojih je bio i glavni urednik (1925–27). Član je SKOJ-a od 1927., KPJ od 1928. Iste je godine bio osuđen na godinu dana zatvora. Sudjelovao je u pokretanju časopisa Nova literatura, surađivao je u Letopisu Matice srpske; pisao je sociološke, ekonomsko-povijesne rasprave te književne kritike i studije. Iznova je bio uhićen 1930. u Ljubljani. Za desetogodišnje zatvorske kazne u Srijemskoj Mitrovici politički je djelovao među zatvorenicima, održavao tečajeve, pisao o klasnim i nacionalnim pitanjima, uređivao od 1936. ilegalni zatvorski dnevnik Udarnik te napisao nedovršenu Povijest Hrvata, posmrtno objavljenu 1971. Opet je uhićen 30. III. 1941. i iz logora Kerestinec odveden na strijeljanje. Ostvario je značajan i raznovrstan opus koji ga je uvrstio među najistaknutije hrvatske marksističke intelektualce između dvaju svjetskih ratova.
