struka(e):
vidi još:  Filmski leksikon

kinematograf (franc. cinématographe, od kinemato- + -graf).

1. Naziv (također i kino) za dvoranu ili zgradu koja je opremljena za prikazivanje filmova i tomu namijenjena. Prvi su se filmovi projicirali u šatorima, ugostiteljskim objektima, varijeteima i na otvorenome, a bili su organizirani i putujući kinematografi, koji još i danas djeluju u manje razvijenim sredinama. Zapaljivost filmske vrpce, požari i strogi protupožarni propisi ubrzo su pridonijeli gradnji posebnih prostorija za projiciranje filmova, gdje je projekcijska kabina bila odvojena od gledališta i zaslona na koji se filmovi projiciraju. Modernije kinodvorane počele su se graditi u SAD-u početkom 1910-ih, a u Europi nakon I. svjetskog rata (najluksuznije su se nazivale filmskim palačama). Zbog smanjena posjeta kinematografima, od 1950-ih počela je pregradnja većih dvorana u nekoliko manjih (multipleks), nastale su cijele mreže specijaliziranih kina (npr. art kino), a u SAD-u i automobilsko kino (drive-in). U suvremenim kinematografima stalno se usavršavaju projekcijske tehnike, posebice glede reprodukcije zvuka, pa se nastoji postići što veći užitak i udobnost pri gledanju filmova.

2. Uređaj (franc. cinématographe) što su ga konstruirala braća Lumière. To je istodobno bila kamera, projektor i uređaj za kopiranje. Prvi je put predstavljen 22. III. 1895. Temeljni izum braće Lumière bila je hvataljka koja je pokretala filmsku vrpcu na mahove (intermitentni mehanizam), a koja se još i danas rabi u filmskim kamerama.

Citiranje:

kinematograf. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kinematograf>.