Kino-oko

Kino-oko (rus. Kino-glaz), pojam što ga je skovao sovjetski redatelj D. Vertov, a označava grupu filmaša i pripadnu joj ideologiju; grupa je djelovala 1922–25. i realizirala 23 nastavka film. žurnala, tzv. kino istina (rus. kino pravda). Okupljali su se oko časopisa LEF (koji je vodio V. V. Majakovski), a bili su pod utjecajem futurizma i radikalnih revolucionarnih postulata. Njihova djelatnost, definirana i manifestom, poslije je utjecala na francusku dokumentarističku struju film istina, na struju tzv. političkog filma i na J.-L. Godarda.