struka(e):
vidi još:  Filmski leksikon
Antonioni, Michelangelo
talijanski filmski redatelj i scenarist
Rođen(a): Ferrara, 29. IX. 1912.
Umr(la)o: Rim, 30. VII. 2007.
ilustracija
ANTONIONI, Michelangelo
ilustracija
ANTONIONI, Michelangelo, prizor iz filma Povećanje

Antonioni [~o:'ni], Michelangelo, talijanski filmski redatelj i scenarist (Ferrara, 29. IX. 1912Rim, 30. VII. 2007). Diplomirao ekonomiju na Sveučilištu u Bologni. Pisao književne i filmske kritike, početkom 1940-ih okušao se kao koscenarist i asistent redatelja, od 1943. do 1950. režirao sedam dokumentarnih profesionalnih filmova. Već je u prvom igranome filmu Kronika jedne ljubavi (Cronaca di un’amore, 1950) pokazao odmak od socijalnokritičke tematike neorealizma prema psihološkoj. Vrhunac stvaralaštva i ugled jednog od vodećih talijanskih i svjetskih filmskih autora stječe filmovima prepoznatljive poetike i stila: Krik (Il grido, 1957), Avantura (L’avventura, 1960), Noć (La notte, 1961), Pomrčina (L’eclisse, 1962) i Crvena pustinja (Deserto rosso, 1964, Zlatni lav u Veneciji), remek-djelima filmskog modernizma, svima s motivima egzistencijalnih dvojbi i tjeskoba, kriza identiteta i komunikacijskih nesporazuma, sa središnjim likovima senzibilnih žena koje istančano portretira i analizira. U njima kadrovi (dorađenih, često klasicistički odmjerenih kompozicija) i prizori traju dugo, fabula je dedramatizirana, tempo radnje spor, dominiraju polutotali i totali pa vizualna moć okružja, ikonografska i simbolička, guta likove koji često lutaju ambijentima (uglavnom urbanim ili industrijskim). Problematiku vizualnog predstavljanja, razvidnu u filmovima s početka 1960-ih, do vrhunca dovodi u djelima prividno kriminalističkih zapleta, Povećanje (Blow-up, 1966, Grand Prix u Cannesu), o »odnosu osoba prema istini« i Profesija: reporter (Professione: reporter, 1975), o »odnosu osobe prema samoj sebi«. Trajno sklon eksperimentu, kostimirani film Tajna dvorca Oberwald (Il mistero di Oberwald, 1980) režirao je televizijskom elektroničkom tehnikom, dok je Identifikacija žene (Identificazione di una donna, 1982) autorefleksivni povratak temama filmova s početka 1960-ih. Nakon toga režira rijetko zbog moždanog udara; ističe se kasni film-esej Michelangelov pogled (Lo sguardo di Michelangelo, 2004). Ostali važniji filmovi: Dama bez kamelija (La signora senza camelie, 1953), Prijateljice (Le amiche, 1955), Točka Zabriskie (Zabriskie Point, 1969), Chung Kuo – Kina (Chung Kuo – Cina, 1972), S onu stranu oblaka (Al di là delle nuvole, s Wimom Wendersom, 1995).

Citiranje:

Antonioni, Michelangelo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/antonioni-michelangelo>.