struka(e):
Kleopatra VII.
egipatska kraljica
Rođen(a): ?, 69. pr. Kr.
Umr(la)o: Aleksandrija, 30. VIII. 30. pr. Kr.
ilustracija
KLEOPATRA VII., reljef iz Dendere, Pariz, Louvre

Kleopatra VII., egipatska kraljica iz dinastije Ptolemejevića (?, 69. pr. Kr.Aleksandrija, 30. VIII. 30. pr. Kr.). Vladala od 51. pr. Kr. Počela je vladati kao suvladarica svojega brata i muža Ptolemeja XIII., koji je uskoro zavladao sam. Pobijedivši Ptolemeja, Julije Cezar vratio je Kleopatri prijestolje. Ona se potom udala za svojega drugog brata Ptolemeja XIV., kojemu je prepustila vladavinu, jer je u međuvremenu postala ljubavnica Cezarova, koji ju je poveo u Rim (od 46. do 44. pr. Kr.). Vrativši se u Egipat, dala je ubiti Ptolemeja XIV. kako bi za suvladara uzela svoga sina Cezariona, kojemu je otac bio, kako je tvrdila, Cezar. Poslije je postala ljubavnica i žena Marka Antonija, supobjednika u bitki kraj Filipâ 42. pr. Kr. U ratu između Oktavijana i Antonija sudjelovala je na Antonijevoj strani s egipatskim brodovljem u bitki kraj Akcija 31. pr. Kr.; no prije svršetka bitke napustila je bojište i pobjegla u Aleksandriju. Ne uspjevši pridobiti Oktavijana i u strahu da je on ne povede kao zarobljenicu u trijumfu u Rim, Kleopatra se otrovala, prema predaji, ugrizom zmije otrovnice. S njom je izumrla dinastija Ptolemejevića, a Egipat je postao rimska provincija. – Kleopatra i njezin život česta su tema u likovnim umjetnostima i književnosti. U europsku književnost ušla je preko Plutarha, Horacija, Propercija i Vergilija. Od renesansne i barokne drame, koja je Kleopatru dovela na pozornicu (H. Sachs, Kleopatra i Antonije; W. Shakespeare, Antonije i Kleopatra), njezin je lik sve do danas u književnosti prototip demonske žene koja za muškarce postaje fatum (E. Ludwig, Kleopatra; Th. Gautier, Kleopatrina noć; B. Shaw, Cezar i Kleopatra; V. Alfieri, Kleopatra; N. Iorga, Kleopatra). Glazbeno su tu tematiku obradili, među ostalim, D. Cimarosa i J. Massenet u operama te H. Berlioz u oratoriju, a likovno (pretežito dramatski trenutak Kleopatrine smrti) niz majstora od J. van Scorela i Tiziana preko Guercina, G. Renija, P. P. Rubensa, C. Lorraina i G. Tiepola do E. Delacroixa i H. Makarta. Od filmova snimljenih na tu temu najpoznatiji je Kleopatra (J. L. Mankiewicz, 1963).

Citiranje:

Kleopatra VII.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kleopatra-vii>.