Klíma [kli:'ma], Ladislav, češki filozof i književnik (Domažlice, 22. VIII. 1878 – Prag, 19. IV. 1928). U filozofiji, predstavnik radikalnoga subjektivnoga idealizma, pod utjecajem G. Berkeleyja, A. Schopenhauera i F. Nietzschea. U prozi spajao esejistiku, aforistiku, ispovjedni žanr i filozofsko promišljanje. U zbilju unosio elemente skepse, humora, groteske i apsurda. Jedan je od preteča europskoga egzistencijalističkoga romana i eksperimenata modernizma i avangarde. Djela: filozofski spisi Svijet kao svijest i ništa (Svět jako vědomí a nic, 1904), Traktati i diktati (Traktáty a diktáty, 1922), Tren i vječnost (Vteřina a věčnost, 1927); komedija Matija Pošteni (Matěj Poctivý, 1922). Posmrtno su mu objavljeni kraći roman Patnje kneza Sternenhocha (Utrpení knížete Sternenhocha, 1928) i zbirka proznih tekstova Slavna Nemezis (Slavná Nemesis, 1932).
