Klimantović (Klimentović, Klemenović), Šimun, hrvatski glagoljaški pisac (Lukoran na Ugljanu, oko 1460 – Glavotok na Krku, poslije 1540). Franjevac trećoredac Dalmatinsko-istarske provincije glagoljaša. God. 1492. spominje se kao gvardijan samostana na otočiću Galevcu kraj Zadra, potom 1506–09. kao tajnik provincijala, a 1526–29. kao provincijal. Od 1540. bio je predstojnik samostana sv. Marije na Glavotoku. Od njegova četiri glagoljska rukopisa u trima su skupljeni obredni tekstovi, pravila franjevačkoga reda te duhovne pjesme, a četvrti je prijevod latinske zbirke franjevačkih indulgencija. Njegov glagoljski ljetopis, koji obuhvaća povijest od »prvog človika Adama« do 1508., vrijedan je izvor ponajviše za hrvatsku povijest XIV. i XV. st. (podatci o osmanskim provalama). Objavili su ga I. Kukuljević Sakcinski u Arkivu za povjestnicu jugoslavensku, 1857., i R. Strohal u Vjesniku Zemaljskog arhiva, 1913.
