STRUKE:

kodifikacija

kodifikacija (kodeks + -fikacija), objedinjenje i usustavljenje pravnih propisa jedne ili više grana ili podgrana pravnoga sustava (npr. obiteljsko i bračno pravo, kazneno pravo, građansko procesno pravo) u jedinstveni zakonik (kodeks). Pritom se teži uređenju svih bitnih pravnih odnosa, popunjavanjem postojećih i izbjegavanjem budućih pravnih praznina i proturječnosti, te isključivanjem drugih pravnih vrela istoga ranga u istoj pravnoj grani. O kodifikaciji je riječ samo u pravnim poredcima koji se temelje na formalnim zakonima, u kojima druga pravna vrela (npr. uredbe, običaji, doktrina, sudska praksa) imaju tek podrednu ulogu. Zbog policentričnosti pravnoga sustava u starom i sr. vijeku te ranom modernom razdoblju, od tadašnjih se pravnih zbirki možda tek Corpus iuris civilis može smatrati pravom kodifikacijom. Novi pristupi u zakonodavstvu, pod utjecajem racionalizma i prirodnoga prava, potaknuli su kodifikatorska nastojanja u zakonicima kojima su prosvijećeni vladari eur. zemalja u XVIII. st. unificirali pravo i uređivali područja pravnoga sustava. No pravo razdoblje kodifikacije počelo je u XIX. st., a obilježavaju ga zakonici građanskoga društva koji se temelje na načelu zakonitosti i jednakosti građana pred zakonom, na idealu pravne sigurnosti i stanovištu da pravo treba stvarati zakonodavac, a ne sudstvo ili uprava. Prva skupina zakonika koji mogu s punim pravom ponijeti naziv kodifikacija jesu napoleonski zakonici (Code civil, Code de commerce i dr.). Kodifikacija je u eur. zemljama tekla različitom brzinom, ovisno o polit. prilikama i pravnoj tradiciji, ali i vladajućim pogledima na pravo; tako je npr. razmjerno kasna izradba njem. Građanskoga zakonika (Bürgerliches Gesetzbuch, 1900) bila uvjetovana ne samo kasnim sjedinjenjem njem. zemalja nego i velikim utjecajem historijske pravne škole koja se opirala kodifikaciji zakona. Za hrv. je pravnu tradiciju najvažniji austrijski Opći građanski zakonik, kojega su se dijelovi u nas primjenjivali i nakon nestanka Austro-Ugarske. Velike eur. kodifikacije utjecale su na pravne poretke mnogih zemalja izvan toga kruga; neki su zakonici čak doslovce preuzeti (npr. Turska je 1926. prihvatila švic. zakonike iz područja građanskoga prava, njem. trgovački zakonik te tal. kazneni zakonik), no češće su se njihovi zakonici ugledali na neki od europskih (npr. jap. građanski zakonik iz 1898. temeljio se na nacrtu njem. Građanskoga zakonika).

kodifikacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32210>.