kolodvor, željeznički

ilustracija
KOLODVOR, ŽELJEZNIČKI
ilustracija1ilustracija2ilustracija3

kolodvor, željeznički, prometno-tehnički objekt na željezničkoj pruzi gdje se odvija ukrcaj i iskrcaj putnika i robe, otprema i prihvat vlakova te druge radnje u željezničkom prometu (prelazak vlakova s jedne pruge na drugu, njihovo križanje, pretjecanje i sl.). Željezničkim kolodvorom nazivaju se i drugi, najčešće manji željeznički objekti iste namjene: postaja je naziv za manji kolodvor; stajalište je mjesto na pruzi za ulazak i izlazak putnika, najčešće opremljeno samo peronima s nadstrešnicom, gdjekad i s manjom putničkom zgradom; utovarište ili stovarište najmanji je kolodvor za teretni promet; mimoilaznica je mjesto na pruzi gdje se vlakovi mimoilaze ili pretječu. Željezničko čvorište čine pruge i složenija željeznička postrojenja u gradu s većim brojem pojedinačnih kolodvora, a gdjekad je to samo jedan kolodvor u kojem se stječe nekoliko pruga iz različitih smjerova. U prvom slučaju putnički se promet odvaja od teretnoga u tzv. pretkolodvorima ili rasputnicama. S obzirom na položaj u željezničkoj mreži, razlikuju se početni kolodvor (polazni, ishodišni) i završni kolodvor (odredišni), u kojima vlakovi počinju, odnosno završavaju vožnju, te međukolodvor, koji se nalazi na pruzi između početnog i završnoga kolodvora, a redovito je prolazni. Prema vrsti pogonske radnje koja se obavlja, postoji priključni kolodvor, u kojem se pruga nižega reda priključuje na prugu višega reda, a uglavnom je predviđen za prijelaz pojedinih vagona iz kompozicije s jedne pruge na drugu; dodirni kolodvor ima istu namjenu kao i priključni, a u njemu se dvije pruge samo dodiruju, te ponovno razdvajaju; stjecišni kolodvor, gdje se dvije, a često i više pruga stječu; razdjelni kolodvor, u kojem se jedna pruga razdjeljuje (grana, račva) na dvije pruge istoga reda; križišni kolodvor, u kojem se križaju dvije pruge istoga ili različitoga reda. Prema vrsti prometa razlikuju se putnički i teretni kolodvor, a postoje i kolodvori prilagođeni prihvatu obiju vrsta prometa (mješoviti kolodvor).

Putnički kolodvor služi za prihvat i otpremu putnika i putničkih vlakova. Njegova veličina i način gradnje ovise o prometnim potrebama, tj. jakosti prometa. Jedan veći putnički kolodvor (glavni kolodvor) i nekoliko manjih, namijenjenih prigradskomu i regionalnomu prometu, mogu zadovoljiti potrebe grada od 1,5 do 3 milijuna stanovnika. U početku gradnje pruga, kolodvori su se smještali na neizgrađenom zemljištu na rubu grada, ali su izgradnjom grada postupno urasli u njegovo tkivo pa se danas uglavnom nalaze u blizini grad. središta. S obzirom na smjer dolazaka i odlazaka vlakova, putnički kolodvor može biti prolazni ili zaglavni. Prolazni kolodvor omogućuje prolazak vlakova i nastavak putovanja bez promjene smjera, ali mu je nedostatak što pruga prolazi kroz grad i tako ga razdvaja. Danas se taj problem rješava izdvajanjem pruge u drugu razinu. U zaglavnom kolodvoru vlakovi završavaju vožnju na kraju kolosijeka pa je rad s vlakovima, vagonima i lokomotivama složeniji i opsežniji. Budući da pruga ne presijeca grad, kolodvor je moguće smjestiti bliže gradskom središtu. U gradovima s više zaglavnih kolodvora, oni se međusobno spajaju spojnim zaobilaznim ili podzemnim prugama.

Glavni putnički kolodvor obuhvaća željeznička postrojenja (kolosijeci s opremom, skretnice, peroni za pristup vlakovima i dr.) te kolodvorsku prijamnu (putničku) zgradu, ispred koje se najčešće nalazi trg, s postajama javnoga gradskog prometa, stajalištem taksija, parkiralištem, poštom, hotelom i sl. Prijamna zgrada ima prostore namijenjene pogonskim sadržajima (ured šefa postaje, prometni ured, prostor za osoblje vlakova, policijski ured i dr.) te prostore namijenjene prometnim sadržajima (blagajne za prodaju karata, prtljažni ured, garderoba, čekaonica, restauracija, prodavaonice novina i sitnih potrepština, sanitarni čvor i dr.). Peroni mogu biti zidani ili nasuti, visina im je, ovisno o rangu pruge, od 38 do 100 cm, a širina im ovisi o broju putnika, raspoloživom prostoru, načinu pristupa peronima i dr. Poslovni kolodvor pogonsko je postrojenje putničkoga prometa koje služi održavanju putničkih vlakova i njihovoj pripremi prije vožnje (čišćenje, pranje, popravak). Poslovni kolodvor obično je udaljen manje od 10 km od putničkoga kolodvora.

Teretni kolodvor služi za prihvat i otpremu tereta i teretnih vlakova. S malih i srednjih kolodvora vagoni se otpremaju sabirnim vlakovima, a u velikim čvorištima s teretnih se kolodvora vagoni otpremaju u ranžirni kolodvor, gdje se slažu teretni vlakovi. Teretni se kolodvor smješta izvan užega gradskog područja, u blizini velikih industrijskih, trgovačkih ili opskrbnih centara. Kolosijeci teretnoga kolodvora redovito završavaju zaglavno. Kolodvor je opremljen robnim skladištima, rampama za utovar, istovar i pretovar te ostalom opremom za prijenos tereta. Projektira se i gradi prema predviđenoj količini robe, najčešće za više vrsta tereta, a može biti prilagođen i za posebnu namjenu, npr. lučki kolodvor, u kojem se obavlja pretovar između brodova i vagona, industrijski kolodvor ili kolosijeci uz velika industrijska postrojenja, kolodvor za utovar vozila ispred tunela i dr. U teretne se kolodvore ubraja i lokomotivski kolodvor, koji služi za opremanje lokomotiva i kao njihovo spremište, te radionički kolodvor, sa skladištima pričuvnoga materijala i radionicama za popravak željezničke opreme. Ranžirni kolodvor mjesto je gdje se rastavljaju i sastavljaju teretni vlakovi, a sastoji se od prijamne skupine kolosijeka, spuštalice s grbinom, smjerne skupine i izlazne skupine kolosijeka. Na ranžirnome kolodvoru lokomotiva gura otkvačene vagone preko grbine, pa se oni, pojedinačno, slobodno spuštaju niz strminu spuštalice i skretnicama upućuju na različite kolosijeke na kojima se slažu pojedine kompozicije teretnih vlakova.

U Hrvatskoj su željeznički putnički kolodvori uglavnom prolazni, kao što je npr. Glavni kolodvor u Zagrebu, koji ima i manji broj zaglavnih kolosijeka, dok primorski gradovi Split i Zadar imaju zaglavne kolodvore. God. 2002. zagrebački Glavni kolodvor bio je najveći hrvatski putnički kolodvor, s 2,19 milijuna otpremljenih putnika, koji je dnevno prosječno otpremao 161 vlak. Po broju putnika te su se godine isticali putnički kolodvor u Varaždinu (346 tis.), Osijeku (287 tis.), Vinkovcima (204 tis.), Rijeci (146 tis.) i dr. Na zagrebački ranžirni kolodvor u 2002. prosječno je dnevno pristizalo 27 teretnih vlakova, a njegovom su spuštalicom prolazila 692 vagona.

kolodvor, željeznički. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32452>.