struka(e): |

kompenzator (njem. Kompensator < engl. compensator, prema lat. compensare: ujednačiti, naknaditi).

1. Općenito, ono (ili onaj) što teži uspostaviti funkcionalnu ravnotežu.

2. U optici, leća ili sustav leća, prizmi, dijafragmi i sl. kojima se ispravljaju pogrješke u stvaranju slike (npr. kromatska i sferna aberacija).

3. U elektrotehnici, sinkroni električni stroj, posebno građen trofazni sinkroni generator koji služi za kompenzaciju jalove energije potrebne za rad mnogih elektrotehničkih naprava, uređaja i strojeva poput transformatora, asinkronih motora, prigušnica, ispravljača, lučnih peći, fluorescentnih svjetiljki. Jalova induktivna i kapacitivna energija stvarana u sinkronom kompenzatoru omogućuje i regulaciju napona u elektroenergetskoj mreži. Za kompenzaciju jalove energije u industrijskim i distributivnim postrojenjima sve se više rabe električni kondenzatori.

4. U strojarstvu, element mehaničkih konstrukcija, postrojenja ili strojeva kojim se smanjuju ili poništavaju sile koje nastaju stezanjem ili rastezanjem (dilatiranjem) njihovih dijelova kao posljedice promjene temperature ili sl. Na mjestu ugradbe kompenzator omogućuje međusobne pomake dilatiranih dijelova zahvaljujući vlastitoj elastičnosti ili izvedbi u obliku kliznoga spoja. Gdjekad se cijeli dio postrojenja izvodi tako da dopušta povećane pomake, npr. kod cjevovoda s pomoću tzv. dilatacijskih lira u obliku velikoga grčkog slova omega.

Citiranje:

kompenzator. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kompenzator>.