konfekcija

konfekcija (njem. Konfektion < franc. [vêtements de] confection < lat. confectio: izradba, dogotavljanje), industrijska (serijska) izradba odjeće u standardnim veličinama, također i proizvodi izrađeni na taj način. Osim različitih vrsta odjevnih predmeta (→ odijevanje), pod konfekcijom se podrazumijeva i tvornička izradba drugih predmeta od tekstila, plastike, prirodne ili umjetne kože, npr. stolnog i posteljnoga rublja, tekstilnih predmeta za šport, rekreaciju i putovanja, konfekcijskih proizvoda za automobilsku industriju i sl. Odjevni predmeti izrađuju se po skupinama, posebno za dojenčad, djecu do dvije godine, djevojčice i dječake, muškarce i žene, za niski, srednji i visoki rast, odn. laka konfekcija (košulje, pidžame), teška konfekcija (odijela, kaputi), trikotaža i dr.

Industrijskoj proizvodnji odjeće prethodi njezino oblikovanje (dizajniranje), tj. određivanje oblika, boje i uzorka, te izradba modela. Modne stilove i trendove nameću dizajneri u svjetskim središtima mode, velike konfekcijske kuće imaju vlastite dizajnerske timove, a manji konfekcijski proizvođači koriste se uslugama samostalnih dizajnerskih timova. Kada je konačan oblik modela prihvaćen, započinje njegova proizvodnja, koja se tipično sastoji od triju glavnih tehnoloških cjelina: krojenja, šivanja i doradbe.

Krojenje odjeće počinje izradbom krojnih slika, tj. dijelova kroja odjevnoga predmeta ucrtanih i racionalno raspoređenih na papiru ili tkanini. Krojne slike najčešće se izrađuju uz pomoć računala i potom prenose na krojne naslage, koje se sastoje od više slojeva tekstila položenih na duge stolove. Iskrojavanje, tj. rezanje krojnih naslaga prema krojnim slikama, obavlja se tračnim, udarnim ili kružnim noževima, a određene se vrste tekstila mogu rezati i s pomoću lasera. Rezanjem se upravlja ručno ili automatski. Frontalno fiksiranje tehnološki je postupak koji prethodi šivanju, a u njemu se na osnovnu tkaninu lijepe međupodstave od laganih tkanina, pletiva ili netkanih tekstilija. Ono se izvodi točkastim polimernim nanosom postojanim na pranje i kemijsko čišćenje, uz pomoć zagrijanih preša s ravnim pločama ili tlačnim valjcima. Frontalno se fiksiraju džepni poklopci, letvice, ovratnici, prednji dijelovi sakoa, ogrtača i sl.

Šivanje odjeće raščlanjuje se na niz operacija razvrstanih optimalnim slijedom. Za svaku operaciju šivanja izabire se vrsta šivaćega stroja, šivaćeg uboda, određuje se njezino trajanje i sl. Tako npr. šivanje muških hlača obuhvaća 40 do 50 različitih operacija, koje u dobro organiziranoj konfekciji ukupno traju 12 do 15 minuta. Na pojedinome radnome mjestu najčešće se obavlja jedna do dvije operacije, a roba se od jednoga radnog mjesta do drugoga šalje transportnim vrpcama, u pomičnim košarama i sl. Kako bi se omogućio nesmetani slijed operacija šivanja, katkad je sašivene dijelove potrebno razglačati. To međufazno glačanje obavlja se parnim ili električnim prešama, odn. glačalima za šavove.

Doradba odjeće završna je faza proizvodnje, u kojoj odjevni predmeti dobivaju konačna svojstva i izgled. Ona obuhvaća završno glačanje prešama (djelovanjem topline, vlage, tlaka ili podtlaka, uz hlađenje i sušenje), prišivanje puceta i sl. Gotovi se odjevni predmeti pregledavaju, izdvaja se roba s grješkom, pakira se za transport (košulje i pidžame slažu se u kartonske kutije, odijela i kaputi stavljaju na vješalice, prekrivaju folijom od plastike itd.).

U novije doba katkad se u sklopu konfekcije šivaju unikatni odjevni predmeti prema individualnom izboru i tjelesnim mjerama kupca. U naprednim, računalno vođenim sustavima mjere se uzimaju beskontaktnim snimanjem (trodimenzijskim skeniranjem), a tako dobiveni podatci rabe se za automatsku prilagodbu standardnih krojeva. Time se postiže mogućnost izradbe odjevnoga predmeta po mjeri u vrlo kratkom vremenu.

U Hrvatskoj je prije I. svjetskog rata postojalo tek nekoliko većih tvornica tekstilne i odjevne industrije, kao što su Pamučna industrija Duga Resa, osn. 1884., te Domaća tvornica rublja iz Zagreba, osn. 1914. Nakon I. svjetskog rata naglo se počela razvijati tekstilna industrija, a nakon II. svjetskog rata zamah je dobila i odjevna industrija. One su po broju zaposlenih ubrzo postale vodeća industrijska, a poslije i vodeća izvozna grana. Godine 2009. po ostvarenom prihodu najveće tvrtke odjevne industrije bile su Benetton tekstil iz Labina te Varteks iz Varaždina. Najveći dio izvoznih poslova te je godine bio ostvaren po narudžbama svjetskih modnih kuća, a odjeća se šivala iz dobivenoga materijala, prema zadanim modelima i krojevima. (→ tekstilna industrija)

konfekcija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32767>.