struka(e):

konfirmacija (lat. confirmatio: učvršćenje; potvrda).

1. U ekonomiji, dokument koji se šalje kao potvrda nečega što je prije usmeno dogovoreno. U poslovanju, pisana potvrda u kojoj se ponavljaju svi usmeno dogovoreni detalji posla (predmet kupoprodaje, cijena, valuta, paritet isporuke, kamatna stopa, tečaj, rok plaćanja, rok isporuke robe ili izvršenja usluge i sl.). U burzovnome trgovanju, pisana potvrda brokera nalogodavcu (investitoru) da je zaprimio odgovarajući telefonski nalog za kupnju ili prodaju predmeta burzovnoga trgovanja, sa svim podatcima (ime nalogodavca, broj njegova računa, vrsta i vrijeme trajanja naloga, brokerovi inicijali i dr.) koji se unose u tzv. obrazac naloga.

2. (crkveni lat. confirmatio: potvrda krsnoga zavjeta), u protestantskim zajednicama, svečani obred pri kojem odraslija djeca (13 do 16 god.) koja su prošla prvu vjersku pouku i ispit kod pastora, ponavljaju (i time potvrđuju) krsni zavjet, primaju pričest i tako punopravno pristupaju crkvenoj zajednici. – U katolicizmu, sinonim za sakrament potvrde.

Citiranje:

konfirmacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/konfirmacija>.