Konstancije II.

Konstancije II. (latinski Flavius Iulius Constantius [fla:'wi·us ju:'li·us ko:nsta'nti·us]), rimski car (Sirmium, danas Srijemska Mitrovica, 7. VIII. 317Mopsucrenae kraj Tarza, Cilicija, danas u Turskoj, 3. XI. 361). Sin Konstantina I. Velikoga. Kao cezar najprije je upravljao istočnim dijelom Carstva; od 337. suvladar sa svojom braćom Konstantinom II. i Konstansom, a nakon njihove smrti i poraza uzurpatora Magnencija (353) samovladar. U ratu protiv Perzijanaca nije imao uspjeha. Budući da je tijekom toga rata izbio (360) ustanak cezara Julijana (zvanog Apostata), Konstancije je sklopio s perzijskim vladarom Šapurom II. mir i krenuo na Zapad kako bi likvidirao protivnika, ali je putem umro.

Konstancije II.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32871>.