Kopilović, Jakov, hrvatski pjesnik (Subotica, 9. VII. 1918 – Subotica, 18. XI. 1996). God. 1941–45. živio u Zagrebu, gdje je na Filozofskome fakultetu studirao pedagogiju i filozofiju (diplomirao 1954) te radio kao službenik. Nakon rata vratio se u Suboticu, gdje je radio kao nastavnik i ravnatelj Gradske biblioteke do umirovljenja 1971. Pjesme sjetna ugođaja, nadahnute zavičajnim, bačkim krajolikom, objavio u zbirkama Daleko od zavičaja (1944), Tisuću i jedna noć (1946), Soneti (1953), U dolu jablan (1964), Medaljoni (1967), Žedan đeram (1968), Njiva patnje (1968), Plava vaza dana (1969), Grlica na grani (1970), Cesta pod suncem (1983), Moja dužijanca (1994) i dr.
