STRUKE:

kor

ilustracija
KOR u crkvi Notre-Dame-du-Port u Clermont-Ferrandu

kor (lat. chorus < grč. χορός).

1. U helensko doba, prvotno prostor oko oltara na kojem su se izvodili obredni plesovi i pjesme. Kod Homera kor znači i pjesmu u slavu božanstva, a u prenesenom značenju i zbor (muški, ženski ili dječački) koji ih izvodi. Svake četvrte godine grčke državice slale su takve zborove u Del, gdje su se natjecali pjesmama u slavu Apolonu, Artemidi i Leti. – Korsko pjevanje u ditirambima razvilo se osobito u kultu Dioniza; odatle je potekao kor u tragediji sa svoja tri reda po pet igrača, koreuta (u komediji ih je bilo 24); taj kor pjevao je korske pjesme uz ples. U klasičnoj grčkoj tragediji kor pod vodstvom korifeja tumači i komentira dramsku radnju. Trošak za opremu kora i uvježbavanje snosio je u Ateni koreg.

2. U kršćanskoj crkvi, istočni dio građevine, koji završava apsidom. Redovito je povišen, s oltarom u sredini i ogradom odijeljen od prostora namijenjena vjernicima; mjesto za pjevače i svećenstvo. U srednjem vijeku, kada je oltar prešao u dno apside, postrance i iza oltara nalaze se u katedralnim i samostanskim crkvama korska sjedala za svećenike; u gotici, renesansi i baroku bogato izrezbarena (u nas u Rabu, Zadru, Splitu, Trogiru, Lepoglavi). U baroku s uvođenjem velikih orgulja i laičkih pjevačkih zborova gradi se iznad ulaza u crkvu, sučelice oltaru, povišen prostor (pjevalište), koji se također naziva kor.

kor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33105>.