Korošec, Josip, slovenski arheolog (Ljubljana, 13. IX. 1909 – Ljubljana, 11. III. 1966). Klasičnu filologiju završio u Beogradu (1936), arheologiju specijalizirao i doktorirao (1939) u Pragu. Godine 1939–45 (s prekidima) kustos Zemaljskoga muzeja u Sarajevu, potom 1945–47. Pokrajinskoga muzeja u Ptuju. Od 1947. profesor slavenske i prapovijesne arheologije na Filozofskome fakultetu u Ljubljani. Jedan je od pokretača časopisa Arheološki vestnik. Surađivao u istraživanju arheoloških lokaliteta Vinča (Srbija), vodio iskapanja na prapovijesnim (Danilo–Bitinj i Bribir kraj Šibenika, Barutnica kraj Amzabegova u istočnoj Makedoniji) i slavenskim nalazištima (Ptujski grad). Kao gostujući profesor predavao je prapovijesnu i slavensku arheologiju na Arheološkome zavodu Filozofskoga fakultetu u Zagrebu 1953–55. Glavna djela: Likovna umjetnost u Butmiru (u časopisu Glasnik zemaljskog muzeja BiH, 1942), Uvod u materijalnu kulturu Slavena ranoga srednjega vijeka (Uvod v materijalno kulturo Slovanov zgodnjega srednjega veka, 1952), Neolitska naseobina u Danilu Bitinju (1958), Prethistorijska glinena plastika u Jugoslaviji (u Arheološki radovi i rasprave JAZU, I, 1959., II, 1962), Danilo i danilska kultura (Danilo in danilska kultura, 1964).
