apokopa

apokopa (grč. ἀποϰοπή: odsijecanje), izostavljanje krajnjega glasa, sloga ili dijela riječi. Npr.: hrvatski govorit’ (mjesto govoriti), ček’ me (mjesto čekaj me), ja b’ tebe nešto pito (mjesto ja bih tebe nešto pitao); latinski dic’ (mjesto dice); grčki par’ ne61889n (mjesto parà ne61889n) itd. Klasični pisci apokopu, aferezu i sinkopu ubrajaju u elipsu.

apokopa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.1.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3325>.