STRUKE:

actio

actio [a:'kcio] (lat.: djelovanje).

1. U rimskom pravu višeznačan pojam. U najstarijem rimskom pravu postupak uređen zakonom (lex) koji su stranke bile dužne slijediti pod nadzorom magistrata (praetor). U tom postupku (legis actiones), actio je ritual koji stranke moraju zajednički slijediti da bi dobile pravorijek o pripadnosti neke stvari (actio in rem) ili o postojanju obveze jedne osobe prema drugoj (actio in personam). Uvođenjem tzv. formularnog postupka (per formulas) u II. st. pr. Kr., actio počinje značiti »pravo da se sudski ostvari ono što se potražuje«. U kognicijskom postupku, koji je tijekom Carstva postao opća i redovita procedura, pojam actio doživljava postupnu evoluciju prema općemu formalnom pojmu tužbe. Actio popularis, pučka tužba, tužba koja pripada svim građanima u općem interesu, neovisno o njihovu odnosu prema predmetu spora.

2. U filozofiji, djelovanje, djelatnost; jedna od Aristotelovih kategorija, suprotna kategoriji trpnosti (passio). Actio transiens, djelovanje prema vani, na izvanjski predmet; actio immanens, djelovanje prema unutra, na samoga sebe.

actio. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 26.5.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=334>.