Kovačič, Lojze, slovenski književnik (Basel, Švicarska, 9. XI. 1928 – Ljubljana, 1. V. 2004). Višu pedagošku školu završio je 1962. u Ljubljani, gdje je radio kao dramaturg u Lutkarskome kazalištu. Bio je redoviti član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti od 2003. Uređivao je reviju Lutka (1966–73), bio dugogodišnji urednik lutkarskoga programa Festivala djeteta u Šibeniku. Jedan je od najistaknutijih slovenskih prozaika nakon II. svjetskog rata. U početku pisao pod utjecajem socrealističke poetike, poslije se približio egzistencijalizmu i modernizmu. Djelo mu je obilježeno jakom autobiografskom notom. Glavna djela: Ljubljanske razglednice (1953), zbirke novela Ključevi grada (Ključi mesta, 1964) i Poruke u snu (Sporočila v spanju, 1972), romani Dječak i smrt (Deček in smrt, 1968), Stvarnost (Resničnost, 1972), Pet fragmenata (Pet fragmentov, 1981), Došljaci (Prišleki, I–III, 1984–85), Dječje stvari (Otroške stvari, 2003). Istaknuo se i djelima za mladež (Zgode iz grada Rič-Rač – Zgodbe iz mesta Rič-Rač, 1962).
