struka(e):
Krakar, Lojze
slovenski književnik
Rođen(a): Semič, 21. II. 1926.
Umr(la)o: Ljubljana, 24. XII. 1995.

Krakar, Lojze, slovenski književnik (Semič, 21. II. 1926Ljubljana, 24. XII. 1995). Za vrijeme II. svjetskog rata bio u talijanskim zatvorima i njemačkim logorima. Studij slavistike završio je na Filozofskome fakultetu u Ljubljani 1954., doktorirao 1970. u Frankfurtu na Majni. Od 1977. bio je profesor slovenskog jezika i književnosti na Filozofskome fakultetu u Zadru. Objavio je više zbirki ispovjedne lirike: U usponu mladosti (V vzponu mladosti, 1949), Cvijet pelina (Cvet pelina, 1962), Među tragačima bisera (Med iskalci biserov, 1964), Noći, dulja od nadanja (Noč, daljša od upanja, 1966), Negdje tamo sasvim na rubu (Nekje tam čisto na robu, 1975), Poruka (Sporočilo, 1978), Hodočašće u Kelmorajn (Romanje v Kelmorajn, 1986), Klinopisi (1988) i dr. Prevodio je s više jezika, osobito s poljskoga. U knjizi Otud su bježale i ptice (Od tod so bežale še ptice, 1962) prikupio je dokumente iz nacističkih koncentracijskih logora. Pisao je i književnopovijesne rasprave i eseje (Prepletanja, 1978).

Citiranje:

Krakar, Lojze. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/krakar-lojze>.