kreolski jezici

kreolski jezici, naziv za sabire, pseudosabire i pidžine (→ kontaktni jezici) koji su zbog različitih povijesnih, društvenih i kult. razloga postali materinskim jezicima cijelih zajednica (npr. u Haitiju, na Jamaici, Dominici, Martiniqueu, u Gvineji Bisau i dr.), dakle jezici za sve komunikacijske potrebe dotične zajednice. Osobito u Americi, kreolski jezici nastali su od pidžina i sabira crnih robova (na osnovici jezika bijelih gospodara) koji su se njima sporazumijevali jer su bili dovedeni iz područja gdje se govorilo na različitim afr. jezicima; broj riječi afr. podrijetla u njima je malen. Sličnim društvenim i komunikacijskim uvjetima njihova nastanka i razvoja objašnjavaju se njihove bliske zajedničke značajke na udaljenim prostorima, i to neovisno o genetičkom podrijetlu (uporaba infinitiva i imperativa, jednostavne sintaktičke strukture). Od narječja danoga jezika (francuskoga, engleskoga, portugalskog i dr.) kreolski jezici razlikuju se miješanim podrijetlom, a po društvenom i kult. statusu oni stoje u oprjeci prema dotičnim standardnim jezicima. Za razliku od sabira i pidžina, čimbenik pojednostavnjivanja nije više u njima prevladavajući pa se izgrađuje vlastiti pojam gramatikalnosti. Unatoč redovito još uvijek njihovu zapostavljenom položaju, na nekima od tih jezika nastaju i umjetnički tekstovi i standardizirani tekstovi (prijevod cijele Biblije na haićanski), a neki su od njih razvili i visok stupanj standardizacije (tok pisin na Novoj Gvineji; kreol na Jamaici i dr.). Iako su podatci o broju govornika kreolskih jezika nesigurni, prema nekim procjenama moglo bi biti oko 15 mil. govornika kreolskih jezika različitih osnovica. Najveći broj govornika imaju kreolski jezici na francuskoj osnovici (oko 10 mil.; Haiti, Dominica, Martinique i drugi antilski otoci, Sejšeli, Mauricijus, Francuska Gijana, Louisiana), kreolski jezici na engleskoj osnovici (između 1,5 i 2 mil.; atlantski i antilski otoci, zap. Afrika, Indijski ocean, Australija, Oceanija) i kreolski jezici na portugalskoj osnovici (više od 500 tis.; Kapverdski otoci, São Tomé e Príncipe, Gvineja Bisau, Śri Lanka, Singapur, Malezija). Na Nizozemskim Antilima, u Kolumbiji, Venezueli i na Filipinima oko 250 tis. govornika služi se kontaktnim jezicima na španj. osnovici, ali mnogi lingvisti te idiome smatraju lokalnim varijetetima španjolskoga.

kreolski jezici. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33882>.