STRUKE:

kuglanje

ilustracija
KUGLANJE, kuglači Medveščak-Infosistema, prvaci države 1989.

kuglanje, športska igra kuglom kojom se, nakon kotrljanja po stazi, ruše čunjevi postavljeni na postolju na kraju staze. Natječu se pojedinci, parovi ili ekipe sastavljene od šest igrača ili igračica. S obzirom na veličinu i masu kugle i čunjeva te na vrstu materijala, dimenzije i oblik staze, razlikuju se 4 discipline kuglanja. To su kuglanje na asfaltnoj (28,5 m × 1,7 m), brvnastoj (32,5 m × 1,7 m, parket) i škarastoj stazi (27 m × 1,7 m, daske) te stazi za bowling (25,5 m × 1,53 m, parket). Danas je asfalt zamijenjen plastikom, a kuglanje na toj stazi naziva se klasičnim. Za prve 3 discipline promjer je kugle 16 cm, masa 2,85 kg, a ruši se 9 čunjeva. Po međunarodnom načinu natjecanja muškarci su do 2002. izvodili 200 hitaca, a žene 120. Danas svi izvode 120 hitaca. Od svakih 30 hitaca naizmjence se 15 hitaca izvodi samo u pune čunjeve (svaki hitac iznova u 9 čunjeva), a 15 na čišćenje (postupno rušenje svih čunjeva). Na početku staze nalazi se daska položnica (5,5 m) za zalet, polaganje kugle na tlo i početak kotrljanja. U bowlingu, koji se prilično razlikuje od ostalih disciplina kuglanja, ruši se 10 čunjeva. – Na otvorenome se kuglalo već u srednjovjekovnim gradovima Njemačke i Engleske, a potkraj XVIII. st. počele su se graditi prve dvorane za kuglanje. U Njemačkoj su se već 1769. pokušala sastaviti jedinstvena pravila kuglanja. Iz Europe je kuglanje preneseno i u SAD, gdje se razvilo u hazardnu igru, pa je 1840. bilo zakonski zabranjeno. Kako se to odnosilo na kuglanje s devet čunjeva, zabrani se potkraj XIX. st. doskočilo tako što je u igru uveden i deseti čunj, što je bio početak bowlinga. Športsko kuglanje potpuno se razvilo tek početkom XX. st. Danas je u Europi, pa i u nas, najraširenije kuglanje na klasičnoj stazi; europsko prvenstva održavala su se od 1949. do 1964., a svjetska prvenstva organiziraju se od 1953. – U Hrvatskoj se kuglalo potkraj XIX. st. po gostionicama, a nakon I. svjetskog rata kuglanje je organizirano kao šport. Prvi klub, Susedgradski kuglački klub, osnovan je u Zagrebu 1920., a Hrvatski kuglački savez 1939. Nakon II. svjetskog rata najuspješniji klubovi u kuglanju na asfaltnoj stazi bili su zagrebački klubovi Grmoščica, Medvedgrad i Medveščak te splitski Poštar, a u ženskoj konkurenciji Medvedgrad, Medveščak, Rijeka, Podravka i Tekstilac. Stanko Hladnik bio je 1949. europski prvak; pojedinačni svjetski prvaci bili su Jelena Šincek (1953), Nikola Dragaš (1972., 1974., 1976) i Biserka Perman (1982), u parovima Barbara Bulić, Štefica Krištof-Markan, Perman, Dragaš, Nevenka Bartolović, Marija Mađarević, Matko Bulka i Miroslav Kovač, a svjetske rekorde postavljali su Šincek, Božo Kombol, Dujam Smoljanović, Bulić, Dragaš, Krištof-Markan, Perman, Bulka i Kovač. Hrvatska ženska reprezentacija osvojila je 1992. svjetsko prvenstvo. U posljednje vrijeme značajni su uspjesi u juniorskoj konkurenciju. Hrvatska juniorska reprezentacija osvojila je 2011. na Svjetskom prvenstvu ukupno 11 medalja što ju čini najuspješnijom reprezentacijom.

kuglanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34439>.