struka(e): bjeloruska književnost
Kupala, Janka
bjeloruski pjesnik
Rođen(a): Vjazynka, Minska oblast, 7. VII. 1882.
Umr(la)o: Moskva, 28. VI. 1942.

Kupala [kupa'la], Janka (pravo ime Ivan Daminikavič Lucêvič), bjeloruski pjesnik (Vjazynka, Minska oblast, 7. VII. 1882Moskva, 28. VI. 1942). Utemeljitelj nove bjeloruske književnosti. Prvu pjesmu objavio je 1905. Uređivao je novine Naša njiva (1914–15). Nakon revolucije 1917. bio je proglašen narodnim pjesnikom Bjelorusije. Idejno bogatstvo, osebujnost likova, dubok uvid u problematiku, dar psihološkog zapažanja očitovali su se već u prvim zbirkama pjesama Frula (Žalejka, 1908), Gudač (Gusljar, 1910) i Životnim putem (Šljaham žyccja, 1913). Pjesništvo je nasljedovalo najbolju bjelorusku tradiciju. U lirsko-epskim poemama Iskonska pjesma (Advečnaja pesnja, 1908), Bandarovna (Bandarona, 1913), Ona i ja (Jana i ja, 1913), Grob lava (Magila l’va, 1913), pjesnik prvi put u bjeloruskoj književnosti stvara realistične likove, koristeći se folklornim materijalom. Uspješan je i kao dramski pisac: drame Pavlinka (Palinka, 1912) i Razoreno gnijezdo (Raskidanae gnjazdo, 1913) utjecale su na razvoj nacionalnog kazališta. U zbirkama Nasljedstvo (Spadčyna, 1922), Bez naziva (Beznazonae, 1925) pojavljuje se sovjetska tematika. Novije zbirke pjesama Pjesma o gradnji (Pesnja budanictvu, 1936), Od srca (Ad sêrca, 1940) i poema Iznad rijeke Oresse (Nad rakoj Arêsaj, 1933) veličaju socijalistička dostignuća. Preveo je Slovo o vojni Igorevoj, djela A. S. Puškina, T. Ševčenka, A. Mickiewicza i dr. Njegova djela prevedena su na mnoge strane jezike.

Citiranje:

Kupala, Janka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 23.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kupala-janka>.