struka(e): |

labilnost (srednjovj. lat. labilitas, prema kasnolat. labilis, od lat. labi: okliznuti se, pasti), sklonost gubitku ravnoteže, nestabilnost, neučvršćenost, labavost; nestalnost, nepostojanost, kolebljivost, promjenljivost, neuravnoteženost. – U fizici, labilna ravnoteža, moguće stanje nekoga materijalnog sustava. Tijelo je u labilnoj ravnoteži ako se nakon malenog otklona iz toga stanja ne vraća samo od sebe u prvotno stanje, nego nastavi svoje gibanje prema stanju stabilne ravnoteže. – U meteorologiji, stanje zraka koje omogućuje razvoj vertikalnih zračnih struja, a u uvjetima dovoljne vlage, i razvoj konvektivnih oblaka. Stabilnost, odn. labilnost atmosfere ovisi o iznosu smanjenja temperature zraka razmjerno s visinom. Kada smanjenje temperature s visinom premaši određeni iznos (za suhu atmosferu 1 °C na 100 m, a za atmosferu zasićenu vodenom parom manje), atmosfera je u labilnoj ravnoteži. Tada se dijelovi zračne mase, potaknuti na dizanje bilo kakvim impulsom sve više dižu. U tom procesu zrak se hladi i zbog toga na određenoj visini postaje zasićen vodenom parom (razina kondenzacije). Daljnje dizanje zraka dovodi do stvaranja oblaka, a u određenim uvjetima i do oborina. Svojstvo je labilnih zračnih masa turbulentan i mahovit vjetar, razvoj konvektivnih oblaka, te pljuskovi i grmljavina kada taj razvoj dopre do stadija kumulonimbusa.

Citiranje:

labilnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/labilnost>.