Aragon, Louis

ilustracija
ARAGON, Louis

Aragon [aʀag61533'], Louis, francuski pjesnik, romanopisac i esejist (Pariz, 3. X. 1897Pariz, 24. XII. 1982). Plodan i raznovrstan autor; suosnivač nadrealističkoga pokreta. U nadrealističkom dijelu njegova opusa ističu se poeme Oganj radosti (Feu de joie, 1919) i Vječni pokret (Mouvement perpétuel, 1926), novela Pariški seljak (Le Paysan de Paris, 1926) i polemika Traktat o stilu (Traité du style, 1928). S nadrealizmom raskida na kongresu revolucionarnih pisaca u Harkovu 1930. i pristaje uz socijalistički realizam. Zbirka pjesama Hura Uralu (Hourra l’Oural, 1934) hvalospjev je Sovjetskomu Savezu. Objavljuje i angažirane romane Bazelska zvona (Cloches de Bâle, 1934) i Gospodske četvrti (Les Beaux Quartiers, 1936). Za II. svjetskog rata istaknuti je pjesnik Pokreta otpora: Jad (Le Crève-coeur, 1941), Elzine oči (Les Yeux d’Elsa, 1942), Muzej Grévin (Le Musée Grévin, 1943). U stihovima spaja ljubav prema ženi i domovini. U poslijeratnome razdoblju najprije brani Ždanovljeve teze u romanu Komunisti (Les Communistes, 1949–51), dok mu potonje romane Smaknuće (La Mise à mort, 1965), Blanche ili zaborav (Blanche ou l’Oubli, 1967) i Kazalište/Roman (Théâtre/Roman, 1974) obilježuju otklon od marksizma, kolaži, pastiši i lirski, gotovo mistični zanos. U poemi Elsa (1959) vraća se dugotrajnoj opčinjenosti svojom ženom Elsom Triolet, kojoj posvećuje čitav ciklus. Bio je direktor lista Ce soir i tjednika Les Lettres françaises.

Aragon, Louis. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3501>.