Lang (njem. izgovor [laŋ], amer. [læŋ]), Fritz, njemačko-američki filmski redatelj i scenarist (Beč, 5. XII. 1890 – Hollywood, 2. VIII. 1976). Iz obitelji bečkoga graditelja, ranjen je i odlikovan u I. svjetskom ratu, od 1917. pisao kratke priče, zatim scenarije, većinom melodramsko-kriminalističkoga sadržaja, za tvrtku Decla-Bioscop iz Berlina, gdje je režirao prvi film Polutanka (Halbblut, 1919). Prvi uspjeh u publike postigao je pustolovnim filmom u dva dijela Pauci (Die Spinnen, 1919), god. 1920. započeo je suradnju sa scenaristicom Th. Von Harbou (svojom budućom suprugom), a ugled u inozemstvu postigao je osmim filmom Umorna smrt (Der müde Tod, 1921), trodijelnim omnibusom s motivom pogodbe čovjeka i Smrti, pod očitim utjecajem filmskog ekspresionizma kojemu je dao golemi prilog; u njemu naznačuje bitna autorska obilježja (fatalizam, tjeskobni ugođaj, iznimna vizualna ekspresivnost). U nijemome razdoblju začeo je i/ili dao odsudne i snažne poticaje razvoju više žanrova fantastike i kriminalističkoga filma (utjecaji na A. Hitchcocka, C. Chabrola, filmove o Jamesu Bondu, postmodernizam): Doktor Mabuse kockar (Dr. Mabuse der Spieler, 1922., u dva dijela) kriminalistički je filmski izraz suvremenih urbanih neuroza, Nibelunzi (Die Nibelungen, 1924., u dva dijela), prema germanskoj mitskoj poemi, vrhunsko je djelo u žanru legende, Metropolis (1927) sumorna je »negativna utopija« s radnjom u megalopolisu budućnosti, Špijuni (Spione, 1928) prvi je značajni špijunski film, Žena na Mjesecu (Frau im Mond, 1929) prototip je mnogih filmova s temom leta u svemir. Već prvim zvučnim filmom M (1931), s radnjom vezanom uz traženje »serijskoga« ubojice, koji je u anketi njemačkih kritičara 1995. proglašen najuspjelijim njemačkim filmom uopće, inventivnom uporabom zvuka (elipse, zvučanja izvan kadra) dao je golem prinos razvoju zvučnoga filma i »definirao« stil temeljen na binarnim oprjekama (svjetlosnima, montažnima, u prikazu likova i društva). Po majci Židov, dolaskom nacionalsocijalista na vlast emigrirao je 1933. preko Francuske u SAD. Prvi mu je hollywoodski film bio Zakon linča (Fury, 1936); daljnjim kriminalističkim filmovima začeo je i razvijao struju film noir, npr. Samo jednom se živi (You Only Live Once, 1937), Žena u izlogu (Woman in the Window, 1945), Grimizna ulica (The Scarlett Street, 1945), Velika žega (The Big Heat, 1953), Izvan razumske sumnje (Beyond a Reasonable Doubt, 1956), ali se autentično okušao i u vesternu (npr. Western Union, 1941; Ranč prokletih – Rancho Notorious, 1952). Komercijalni neuspjesi naveli su ga 1957. na povratak u Njemačku, gdje je režirao tri filma; zbog oslabljena vida povukao se 1960., a 1963. tumačio je sama sebe u filmu Prijezir (Le Mépris) J.-L. Godarda.
