Lapac, pov. nalazište u blizini današnjega Donjeg Lapca, u jugoist. dijelu Like. Prema nalazima na brijegu Obljaj, južno od Donjega Lapca, taj je prostor bio naseljen već u rim. doba. U sr. vijeku na istome se mjestu nalazio utvrđeni grad Lapac, a prema njemu je vjerojatno dobila ime cijela župa, njezino središnje polje i plemićki rod (Lapčani), kojemu je vjerojatno pripadao utvrđeni grad. Pri podjeli frankapanskih posjeda 1449., Lapac je pripao Jurju I. Cetinskomu Frankapanu. God. 1527., zajedno s cijelom Likom, osvojili su ga Osmanlije, pri čemu se lapačko pleme gotovo u cijelosti rasulo. U upravnoj podjeli Osmanskoga Carstva, Lapačka župa spominje se 1574. kao nahija Kliškoga, a zatim i Krčko-ličkoga sandžaka (od 1580). Mirom u Srijemskim Karlovcima (1699), Lapac je ušao u sastav Bosanskoga sandžaka. Razdoblje osman. vlasti utjecalo je na promjene u sastavu stanovništva, pa su se nakon iseljivanja starosjedilaca, uz muslimane brojnošću isticali Vlasi. Svištovskim mirom (1791), Lapac je ušao u sastav Vojne krajine. Od kraja XVIII. st. naselje koje se razvilo podno lapačke utvrde izgubilo je nekadašnju važnost, dok se kao upravno središte sve više počelo isticati obližnje naselje Donji Lapac. Ono je od 1873. bilo općinsko središte kotara Udbina, a od 1892. kotarsko središte Ličko-krbavske županije. Nakon II. svj. rata Donji Lapac zadržao je značaj općinskoga središta pa se razvijao kao trgovačko i obrtničko naselje. Znatno je stradao za akcije Oluja 1995. Potom se doselio određen broj Hrvata koji su izbjegli iz BiH, a postupno se vraćaju i Srbi.
