Lasso, Orlando di

ilustracija
LASSO, Orlando di

Lasso [la's:o], Orlando di (također Orlande ili Roland de Lassus), franko-flamanski skladatelj (Mons, oko 1532München, 14. VI. 1594). Prvi dokumentirani podatak o Lassovu životu odnosi se na godinu 1544., kada je kao 12-godišnji dječak pjevač stupio u službu Ferrantea Gonzage, koji ga je odveo na dvor u Mantovu. Od tada pa do 1553. boravio je u talijanskim gradovima i na dvorovima (Palermo, Milano, Napulj, Rim), potom u Antwerpenu, Francuskoj i Engleskoj. Početkom 1550-ih objavljene su mu prve zbirke skladbi u Antwerpenu i Veneciji. Godine 1556. vojvoda Albrecht V. pozvao ga je u München kao pjevača tenora, da bi 1563. postao i do smrti ostao maestro di cappella bavarskoga dvora. Sa svojega sigurnog i udobnoga profesionalnog i društvenog položaja poduzeo je još nekoliko putovanja – u Flandriju, Češku, Austriju i Italiju. Lassove dužnosti kao dvorskoga skladatelja obuhvaćale su skladanje misa (njih oko 70), magnificata (oko 100), večernji i moteta (među petstotinjak moteta ističe se Prophetiae Sybillarum) za sakralne prigode, skladanje svjetovne glazbe za prigode gozbi, lovova i dr., te nadzor nad glazbenim odgojem dječaka pjevača i brigu za prijepis i nabavu nota u dvorskoj glazbenoj zbirci. Godine 1570. bio mu je podijeljen plemićki naslov. Lassov opus iznimno je velik i obuhvaća više od 2000 skladbi. Od crkvene glazbe sačuvano je mnoštvo njegovih misa, niz pasija, magnifikata, lekcija, tužaljki, litanija, falsobordona, himana, responzorija i antifona te oko 1200 moteta. Od svjetovne glazbe sačuvan je veći broj madrigala (mnogi na tekstove F. Petrarke), villanella i drugih talijanskih pjesama (više od 300), francuskih šansona (oko 150) i njemačkih pjesama (Lieder; oko 250). Većina Lassovih misa tzv. su mise-parodije, temeljene na glazbenom materijalu iz vlastitih moteta, francuskih šansona i talijanskih madrigala. Moteti su mu krajnje raznoliki u invenciji i izražajnosti, mogu se klasificirati kao didaktički, ceremonijalni, humoristični, klasicistički i religiozni, a nadasve su bili cijenjeni zbog svoje ljepote, tehničke savršenosti i retoričke uvjerljivosti. Lasso je cijeloga života skladao madrigale i šansone kao izraz oduševljenja talijanskom kulturom i nagnuća prema vlastitomu nacionalnom idiomu. Tekstovi i obilježja svih svjetovnih skladbi vrlo su raznorodni, od napitnica i komičnih rustikalnih preko satiričnih do ljubavnih pjesama. Lasso je bio jedan od najplodnijih skladatelja XVI. stoljeća, vrstan organizator glazbenog života, svestran skladatelj te u svoje doba najpoznatiji i najcjenjeniji glazbenik Europe.

Lasso, Orlando di. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.2.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35519>.