legalizam (prema lat. legalis: zakonski; usp. franc. légalisme, njem. Legalismus), shvaćanje da se društv. praksa (moral, obrazovanje, politika, pravo) sastoji u pokoravanju pravilima, a društv. odnosi u izvršavanju pravâ i dužnosti određenih tim pravilima. Legalizam u užem značenju odnosi se na shvaćanje o naravi i izvorima prava, pravnom sustavu, te primjeni prava. Prema etatističko-legalističkom shvaćanju pravo je sustav općih pravila postavljenih zapovijedima suverena u državi i obvezatnih zbog njihove utemeljenosti na fizičkoj sili. Prema formalističko-legalističkom shvaćanju pravni je sustav potpun i nema praznina; pravno su relevantni samo oni društv. odnosi koje je zakonotvorac odredio, a praznine ne postoje zato što je on ravnodušan na sve ostale društv. odnose ili zato što ih je prešutno odredio kao dopuštene. Primjena se prava sastoji u silogističkim izvođenjima pojedinačnih pravnih pravila iz općih pravnih pravila, te u jezičnom, logičkom i sistematskom tumačenju zakona kao formalnog izvora prava. Kritiku tih shvaćanja nalazimo u normativističkim, sociološkim, kulturalističkim i integralnim teorijama prava.
