struka(e):

legitimnost (prema srednjovj. lat. legitimitas, prema lat. legitimus: zakonit), svojstvo političkog i pravnog poretka na temelju kojega članovi političke zajednice prihvaćaju taj poredak kao valjan i opravdan. Obično se razlikuje tri osnovna tipa političke legitimnosti vlasti: legitimnost tradicionalne vlasti, koja se sastoji u prihvaćanju vlasti vladara (monarha) jer se temelji na »božjoj volji«, legitimnost karizmatske vlasti, koja se sastoji u prihvaćanju vlasti vođe na temelju vjere u njegova iznimna svojstva ili sposobnosti i legitimnost legalne vlasti, koja se sastoji u prihvaćanju poretka zato što je on zasnovan na racionalnim pravnim procedurama i institucijama. Suvremeni liberalnodemokratski poretci utemeljuju se na skupu procedura i institucija kojima se jamči zaštita neotuđivih prava čovjeka, vlast većine i zaštita manjine, slobodna javnost i predstavničko načelo odlučivanja.

Citiranje:

legitimnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/legitimnost>.