STRUKE:

Leopold I.

ilustracija
LEOPOLD I.

Leopold I., hrvatsko-ugarski kralj od 1657. i rimsko-njemački car od 1658 (Beč, 9. VI. 1640Beč, 5. V. 1705). Sin i nasljednik rimsko-njemačkog cara Ferdinanda III. Vladavina Leopolda I. bila je obilježena dugotrajnim ratovima, u kojima je Habsburška Monarhija na svojoj strani imala nekoliko vještih i sposobnih vojskovođa (→ austro-turski ratovi), te se pretvorila u europsku velesilu. Najveći je uspjeh bio postignut mirom u Srijemskim Karlovcima 1699., kojim su Habsburgovci pod svoju vlast vratili velik dio Ugarske, Hrvatske i Slavonije. Leopold I. je skršio Zrinsko-Frankapansku urotu (1671). Zahvaljujući uspjesima u ratovima protiv Osmanskoga Carstva uspio je ojačati središnju vlast natjeravši hrvatske i ugarske staleže da u Požunu (Bratislavi) 1687. priznaju nasljedno pravo Habsburgovaca na hrvatsko-ugarsko prijestolje po načelu primogeniture, a istodobno je ukinut čl. 31. Zlatne bule iz 1222., koji je plemstvu priznao pravo otpora protiv kralja zbog njegovih nezakonitih čina. U ratovima protiv Francuske (1672–79., 1688–97) Leopold I. nije imao uspjeha. Potkraj života zapleo se u Rat za španjolsku baštinu (1701–14). U unutrašnjoj politici uspio je ojačati upravu, podignuti carev ugled u njemačkim zemljama; od 1663. redovito je u Regensburgu održavao zasjedanja Reichstaga. Godine 1701. priznao je kraljevsku čast dinastiji Hohenzollern. Leopolda I. naslijedio je Josip I.

Leopold I.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36078>.