struka(e):
Lešić, Zdenko
hrvatski književni teoretičar i prevoditelj
Rođen(a): Ugljan, 2. I. 1934.
Umr(la)o: Sarajevo, 18. V. 2018.

Lešić, Zdenko, hrvatski književni teoretičar i prevoditelj (Ugljan, 2. I. 1934Sarajevo, 18. V. 2018). Diplomirao (1957) i doktorirao (1965), tezom o književnom djelu I. G. Kovačića, na Filozofskome fakultetu u Sarajevu, na kojem je bio profesor teorije književnosti do umirovljenja 2004. Redoviti je član Akademije nauka i umjetnosti BiH od 2002. Njegov se znanstveni interes kretao od problema jezika u književnosti, teorije književne povijesti do teorije drame i književnosti avangarde. Pisao je i o hrvatskom pjesništvu, posebno o A. B. Šimiću, M. Krleži, T. Ujeviću i I. G. Kovačiću. Prevodio je s engleskoga za kazalište, a u novije doba i s korejskoga. Djela: Polja svijetla i tamna (1971), Jezik i književno djelo (1971), Teorija književnosti (1972), Teorija drame kroz stoljeća (I–III, 1977–90), Poezija i pozorište (1978), Ivan Goran Kovačić (1984), Književnost i njena istorija (1985), Klasici avangarde (1986), Pripovjedači (1988), Pripovjedačka Bosna (I–II, 1990), Djeca Atlantide: glasovi iz bivše Jugoslavije (1994), Nova čitanja: poststrukturalistička čitanja (2003). Objavio je i romane Sarajevski tabloid (2001) i Knjiga o Tari (2004).

Citiranje:

Lešić, Zdenko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/lesic-zdenko>.