leteći tanjuri, popularni naziv za neidentificirane leteće objekte (NLO), naizgled neobjašnjive pojave u atmosferi, koje neki smatraju izvanzemaljskim letjelicama. Postoje različita svjedočanstva slučajnih prolaznika, posada zrakoplova, svemirskih brodova i dr., koji su navodno vidjeli, ili na radaru opazili, najčešće sjajne ili svjetleće leteće objekte oblika vretena, diska ili sl. Većina je tih opažanja naknadno protumačena prirodnom atmosferskom pojavom (kuglaste munje, oblaci), ili se pak radilo o vojnim ili civilnim letjelicama (zrakoplovi, rakete, meteorološki baloni i sl.). Iako je malen dio pojava letećih tanjura ostao nerazjašnjen, za sada nema pouzdanih dokaza da su one vezane uz posjet pripadnika izvanzemaljskih civilizacija.
Iako su opažanja neobjašnjivih pojava stara koliko i čovječanstvo, njihovo je povezivanje s izvanzemaljskim letjelicama novijega datuma. Hipoteze o postojanju života u svemiru te posjetima izvanzemaljaca potječu iz znanstvenofantastične literature, odakle je i naziv leteći tanjuri. U XX. st., u ozračju razvoja zrakoplovstva, astronautike i tehnike, te su teme pobudile zanimanje javnosti, os. jačanjem medija. Tako je izvedba radiodrame O. Wellesa prema romanu H. G. Wellsa Rat svjetova izazvala 1938. paniku među dijelom slušatelja, koji su bili uvjereni da je riječ o stvarnome prijenosu iskrcavanja »Marsovaca«. Nakon tog su događaja leteći tanjuri postali često korištena tema senzacionalističkoga tiska. Broj prijava o primijećenim letećim tanjurima posebno se povećao u doba hladnoga rata. Zbog velikoga broja lažnih izjava, danih radi publiciteta, njihovo je racionalno proučavanje postalo mukotrpnim, a vjerodostojnost jednoga dijela službenih istraga umanjili su pokušaji da se prikriju tajni vojni projekti. Dokaze o posjetima izvanzemaljaca danas nastoje prikupiti mnogobrojni entuzijasti, tzv. ufolozi (od engl. akr. UFO: NLO). Traganje za izvanzemaljskim civilizacijama uz pomoć astronomije sustavno se provodi od 1960. u okviru međunarodnog znanstvenog projekta SETI.
