lex [leks] (lat.: ugovor; pravilo, propis; zakon), u rim. pravnoj tradiciji, općevažeće pravno pravilo: lex communis – opći zakon, opće pravno načelo, pravno pravilo kojega se svi trebaju pridržavati; lex delicti commissi – zakon mjesta počinjenja kaznenoga djela, tj. načelo primjene propisa države u kojoj je počinjen delikt; lex domicilii – zakon prebivališta, pravna pravila koja vrijede u mjestu nečijega prebivališta; lex ferenda – pravno pravilo koje bi bilo potrebno donijeti; lex fori – zakon suda, tj. pravo države pred čijim se sudom vodi postupak; lex fundamentalis – temeljni zakon, tj. ustav; lex fundationis – pravna pravila o osnivanju, primjerice, nekog udruženja pravne osobe ili zajednice; lex lata – zakon na snazi, važeće pravo; lex loci – zakon mjesta, tj. pravna pravila koja vrijede na određenome području; lex loci actus – zakon mjesta poduzimanja pravnoga posla; lex loci celebrationis matrimonii – zakon mjesta zaključenja braka; lex loci contractus – zakon mjesta zaključenja ugovora; lex loci solutionis – zakon mjesta ispunjenja ugovora; lex naturalis – naravni zakon, zakon koji proizlazi iz same naravi stvari; lex non scripta – nepisani zakon, običajno pravo; lex particularis – zakon koji vrijedi samo na dijelu područja; lex patriae – domovinsko pravo, tj. pravna pravila koja vrijede za određene osobe po načelu državljanstva, bez obzira gdje se nalazile; lex personalis – zakon koji se odnosi isključivo na pojedine osobe, tj. iznimka od načela da je zakon opće važeće pravno pravilo; lex posterior derogat priori – pravno načelo po kojem mlađa pravna norma zamjenjuje stariju; lex rei sitae – zakon mjesta stvari, tj. pravna pravila koja vrijede u mjestu gdje se nalazi određena nekretnina; lex scripta – pisani zakon, pisano pravo; lex tallionis – zakon taliona (»oko za oko, zub za zub«); lex universalis – pravna pravila koja vrijede na cijelome drž. području.
