Liberija

ilustracija
LIBERIJA, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5

Liberija (Republic of Liberia), država u zapadnoj Africi, između Sijera Leonea na zapadu (duljina granice 306 km), Gvineje na sjeveru (563 km), Obale Bjelokosti na istoku (716 km) i Atlantskog oceana na jugozapadu (duljina obale 579 km); obuhvaća 96 917 km².

Prirodna obilježja

Između niskoga i močvarnoga (lagune) primorja uz Atlantski ocean i planinske unutrašnjosti s ogrankom Gvinejskoga visočja na krajnjem sjeveru zemlje (Mt Wutivi, 1440 m; najviši vrh) pruža se širok pojas blago valovitih brežuljaka i visokih ravnjaka (do 700 m visine; ležišta željezne rude) raščlanjenih riječnim tokovima. Klima je tropska s visokom temperaturom tijekom cijele godine (između 24 i 30 °C). Godišnja je količina oborina znatna, iako je godina razdijeljena na vlažno i suho razdoblje; ljeto je vlažno zbog gvinejskoga monsuna, a zima je pod utjecajem saharskih vjetrova (harmatan) suha. Količina oborina opada od obale (do 5000 mm) prema unutrašnjosti (2000–3000 mm). Zbog obilja oborina riječna je mreža razvijena; od mnogobrojnih rijeka plovne su samo Cavalla i Saint Paul. Obala je mjestimično močvarna i lagunska, obrasla mangrovama. Planine u istočnome dijelu Liberije obrasle su tropskom kišnom šumom.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2008. u Liberiji živi 3 476 608 st., a prema procjeni iz 2012. godine 4 052 000 st. ili 41,8 st./km². Stanovništvo je koncentrirano u obalnome pojasu; najgušće je naseljeno područje Montserrado (595 st./km²) i okolica glavnoga grada. Unutrašnost je vrlo rijetko naseljena (do 20 st./km²), a neka su područja tijekom građanskoga rata i potpuno opustjela. Stanovnici su pripadnici različitih naroda kao što su Kpelle (20,3%), Bassa (13,4%), Grebo (10,0%), Gio (8,0%), Mano (7,9%), Kru (6,0%), Loma (Lorma, 5,1%), Vai (4,0%) i dr. (25,3%). Ima i potomaka oslobođenih američkih robova, tzv. američkih Liberijaca. Po vjeri prevladavaju kršćani (85,6%; uglavnom protestanti), muslimana ima 12,2%, pripadnika tradicionalnih vjerovanja 0,6% (do 2002. bilo ih je oko 63,0%; znatno opadanje nakon građanskoga rata posljedica je obrazovne politike i medicinske skrbi), nereligioznih 1,5%. Godišnji porast broja stanovnika iznosi 3,5% (2007–12) i viši je od prirodnoga priraštaja (2,79% ili 27,9‰, 2011). Rezultat je to visoke stope nataliteta (38,5‰, 2011), znatno više od svjetskoga prosjeka (19,2‰), ali i postupnoga povratka stanovništva izbjegloga u susjedne države (Gvineja, Obala Bjelokosti) tijekom građanskoga rata. Mortalitet je razmjerno visok (10,6‰, 2011; svjetski prosjek 8,2‰); smrtnost dojenčadi se smanjuje (s 132,4‰ 2001. na 58,2‰ 2012), ali je još uvijek izrazito visoka (svjetski prosjek 11,0‰). Stanovništvo je vrlo mlado; u dobi je do 14 godina 42,5% stanovništva, od 15 do 64 godine 53,9% stanovništva, a u dobi od 65 i više godina 3,6% stanovništva (2012). Očekivano je trajanje života za muškarce 55,7 godina, a za žene 57,8 godina (2011). U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 48,9% aktivnoga stanovništva, u industriji, građevinarstvu i rudarstvu 9,2%, a u uslužnim djelatnostima 41,9% stanovništva (2010). Najstarije je sveučilište u Monroviji (osnovano 1862). Službeni je jezik engleski, a u svakodnevnoj komunikaciji upotrebljavaju se jezici pojedinih naroda od kojih su neki (narod Vai) razvili i vlastito pismo. Nepismeno je 39,2% stanovništva starijega od 15 godina (2010). Glavni je i najveći grad Monrovia (1 010 970 st., 2008); ostali su gradovi znatno manji: Ganta (41 106 st.), Buchanan (34 270 st.), Gbarnga (34 046 st.), Kakata (33 945 st.), Zwedru (23 903 st.), Harper (17 837 st.); u gradovima živi 47,0% stanovništva (2008).

Gospodarstvo

Dugotrajan građanski rat i politička nestabilnost, od kraja 1980-ih do početka 2000-ih, učinili su Liberiju jednom od najsiromašnijih afričkih zemalja. Nepovoljan gospodarski utjecaj imala je i epidemija ebolske hemoragijske groznice (2014–15), te je 2016. pad BDP-a iznosio 1,6% (2017. BDP raste 2,6%). Znatna su prirodna bogatstva (hidropotencijali, šume, plodno tlo, rude), no siromašno je oko 50% stanovništva (2017). Stopa nezaposlenosti je 4% (2014). Vrijednost BDP-a ostvarenoga 2017. bila je 2,1 milijardu USD; BDP po stanovniku iznosio je oko 455 USD. U sastavu BDP-a udjel uslužnoga sektora je oko 53%, poljoprivrede 36%, a industrije 11%. Glavninu poljoprivredne ponude čine kava, kakao, palmino ulje, riža, tapioka, šećer, banane; značajan je uzgoj ovaca. U industriji je vodeće rudarstvo (željezna ruda, zlato, dijamanti), te proizvodnja drvne građe i gume. Godine 2017. vrijednost izvoza bila je 169,8 milijuna USD, a uvoza 1,2 milijarde USD. Izvozi se željezna ruda, dijamanti, zlato, guma, drvo, palmino ulje, kava, kakao i dr. U uvozu prevladavaju gorivo, strojevi i vozila, kemikalije, tehnička roba, hrana i dr. Glavni vanjskotrgovinski partneri su ekonomski vodeće zemlje Europske unije, te Južna Koreja, Japan, Singapur i Kina. Veličina javnoga duga je 46,5% BDP-a (2017).

Promet

Prometni je sustav Liberije zbog dugotrajnih ratnih sukoba dezintegriran i zapušten. Od 490 km željezničke pruge koja je najvećim dijelom služila za prijevoz željezne rude (vlasništvo rudarskih kompanija) obnovljene su tek neke linije. Glavna je luka Monrovia, ostale su Buchanan (luka za izvoz željezne rude), Greenville i Harper. Od ukupno 10 600 km cesta (6% asfaltiranih, 2001), najvažnija je prometnica izgrađena u obalnome dijelu, a povezuje Monroviju s Gvinejom i Sijera Leoneom. Plovidba se djelomično odvija rijekama Saint Paulom (44 km uzvodno od ušća) i Cavallom (81 km). Liberija je zemlja s najvećom trgovačkom mornaricom u svijetu. Brodovlasnici, čiji brodovi plove pod liberijskom zastavom, najvećim su dijelom stranci. Međunarodnom zračnom prometu služi zračna luka Roberts nedaleko od Monrovije.

Novac

Novčana je jedinica liberijski dolar (LRD); 1 dolar = 100 centa.

Povijest

Obale današnje Liberije prvi su istražili Portugalci u XV. st.; potom su, od XVI. st. nadalje, dolazili Nizozemci, Englezi i Francuzi. God. 1816. osnovano je u SAD-u društvo American Colonization Society, radi naseljivanja oslobođenih crnih robova u Africi. Kao prva naseobina izabrano je 1821. područje oko rta Mesurado; 1824. taj je teritorij nazvan Liberija, a glavno naselje na rtu Mesurado dobilo je ime Monrovia (prema predsjedniku SAD-a H. E. Monroeu). Predstavnici naseljenika proglasili su 1847. Liberiju slobodnom i neovisnom republikom. God. 1857. priključila joj se Republika Maryland, crnačko naselje na rtu Palmas (osnovana 1833). Od osnutka Liberije postoji potpuna odijeljenost američkih crnih doseljenika, a njihovo ponašanje poput kolonijalnih gospodara dovodilo je do čestih pobuna domorodačkoga crnačkog stanovništva, koje je činilo znatnu većinu u zemlji. Pokušaj Liberije da 1900. bude primljena u sastav SAD-a nije uspio, ali je zaštita SAD-a pomogla da Liberija početkom XX. st., uz Etiopiju, bude jedina politički slobodna država na afričkom kontinentu. U gospodarstvu je bila ovisna o britanskom i njemačkom kapitalu (do 1914), a potom i o američkom kapitalu. U I. svjetski rat Liberija je ušla 1917. te bila na strani Antante. Za II. svjetskog rata sklopila je obrambeni sporazum sa SAD-om, koji je na njezinu području izgradio zračne baze.

God. 1944. predsjednik je postao William V. S. Tubman (na vlasti se održao do smrti 1971); god. 1955. bilo je zabranjeno oporbeno političko djelovanje. Od 1971. do 1980. predsjednik je bio William R. Tolbert, a nakon više prosvjeda i sukoba u Monroviji (1979–80), vlast je državnim udarom preuzeo Samuel K. Doe (1980). Nakon izbora 1985. Doe je novim državnim udarom ostao na vlasti, a 1986. postao predsjednik (ubijen je 1990). Građanski rat trajao je 1989–97; poginulih i umrlih od posljedica rata bilo je oko 200 000 (uz približno 1 milijun raseljenih). Charles G. Taylor, jedan od vodećih pobunjeničkih vođa, postao je 1997. predsjednik. Od kraja 1990-ih započeli su novi unutrašnji nemiri i pobune. God. 2003. UN je optužio Taylora zbog poticanja pobune u Sijera Leoneu i ilegalne trgovine dijamantima (njegovu smjenu tražio je i SAD, koji je intervenirao manjim brojem vojnika, pomažući mirovne snage iz Nigerije). U kolovozu 2003. Taylor je odstupio s položaja i otišao u Nigeriju (2006. je uhićen, a 2012. osuđen na 50 godina zatvora). Nakon razdoblja prijelazne vlasti (2003–05) i izbora, od siječnja 2006. predsjednica je Ellen Johnson Sirleaf (reizabrana je 2011). Tijekom 2014–15. Liberiju je zahvatila epidemija ebolske hemoragijske groznice, koja je suzbijena uz međunarodnu pomoć (do početka 2016. umrlo je oko 4800 ljudi). Nakon pobjede na predsjedničkim izborima u prosincu 2017., od siječnja 2018. predsjednik republike je George Weah (2004. je među osnivačima stranke Kongres za demokratsku promjenu, te je bio kandidat na predsjedničkim izborima 2005; popularnost je stekao međunarodnom nogometnom karijerom i humanitarnim radom).

Politički sustav

Prema Ustavu od 6. I. 1986., Liberija je republika, država utemeljena na predsjedničkome sustavu vlasti. Predsjednik republike istodobno je šef države, predsjednik vlade i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Predsjednika biraju građani na općim, izravnim izborima na mandatno razdoblje od 6 godina, a može biti biran dva mandata uzastopno; predsjednički kandidat ne može biti mlađi od 35 godina. Predsjednik imenuje veleposlanike, predsjednika i suce Vrhovnoga suda i druge visoke državne i vojne dužnosnike; imenuje i raspušta vladu. Zakonodavnu vlast ima dvodomni parlament. Gornji dom, Senat, ima 26 senatora, koji imaju mandat 9 godina; donji dom, Zastupnički dom, ima 64 zastupnika, koje, kao i senatore, biraju građani na izravnim općim izborima, a imaju mandat 6 godina. Pravo glasa je opće i jednako za sve građane s navršenih 19 godina života. Vrhovni sud ima najvišu sudbenu vlast u zemlji. Administrativno je država podijeljena na 15 područja. Nacionalni blagdan: Dan neovisnosti, 26. srpnja (1847).

Liberija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36350>.