struka(e):

lik, književni (engl. character, franc. personnage, njem. Figur), instancija književnog teksta, koja je, ovisno o perspektivi iz koje se motrila, žanru u kojem se pojavljivala i dominantnoj duhovnoznanstvenoj podlozi, dobivala i naziv karakter, figura, junak, agens ili akter. Kako je XX. st. razgrađivalo tradicionalnu koncepciju čovjeka, tako se mijenjao odnos prema književnom liku. U mimetičkom okviru teorije proze (od 1920-ih do polovice 1960-ih) on se još uvijek promatrao u odnosu prema svojemu zbiljskom predlošku, kao fikcionalni prikaz neke stvarne osobe. U okviru strukturalističke naratologije lik je proizlazio iz funkcionalne organizacije teksta i postao potpuno neovisan o zbilji. Kada se nakon toga naglasak premještao na pripovjednu komunikaciju, lik je gubio samostalnost pretvarajući se u smjernicu prema višim instancijama teksta kao što su pripovjedač, implicitni autor i autor-funkcija. Njegovo ponašanje ostavlja mnogo prostora za čitateljevo distanciranje i osvješćivanje fikcionalnih mehanizama. Osobitost postmodernih tekstova sastoji se u tome što čitatelju otežavaju identifikaciju s likom navodeći ga da problematizira svoj položaj konzumenta. Oni upućuju na to da je lik sintetičan književni konstrukt te od čitatelja traže da djelatnošću neizvjesnoga kontekstuiranja i povezivanja različitih tekstova dograđuje tu višeznačnu »strukturu naputaka«, koja se otima spoznaji i tematizaciji.

Citiranje:

lik, književni. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/lik-knjizevni>.