likvidacija (srednjovj. lat. liquidatio).
1. U pravu i ekonomiji, postupak u kojem se konačno razrješuju imovinskopravni odnosi pravne osobe. Likvidacija počinje kada nastane neki od razloga za prestanak pravne osobe, a traje do njezina brisanja iz registra koji se vodi za tu vrstu pravnih osoba. Likvidacija se uvijek provodi kada nastupe razlozi za prestanak nekoga trgovačkog društva, osim ako je u pitanju stečaj, a provode ju likvidatori. Kod trg. društava osoba to su u pravilu njihovi članovi, a kod društava kapitala članovi uprave društva. Svrha je likvidacije da se djelovanje društva privede kraju na najracionalniji i za društvo najpovoljniji način. U likvidaciji se okončavaju poslovi koji traju, unovčuje se imovina i podmiruju vjerovnici, a preostali se dio imovine dijeli članovima trg. društva.
2. U financijama, obračun, obračunavanje; likvidacija računa, izravnavanje dugovanja i potraživanja.
3. U osiguranju, likvidacija štete, postupak kojim osiguravatelj izvršava svoju osnovnu obvezu iz ugovora o osiguranju (isplata osigurnine), ako je nastupio osigurani slučaj.
4. U prenesenom značenju, uništenje neprijatelja; smaknuće, pogubljenje.
